EU fondovi kratkoročno napuhuju statistiku rasta BDP-a, dok strukturna inflacija i pregrijano tržište nekretnina dugoročno potkopavaju realnu kupovnu moć i održivost hrvatskog gospodarstva.
Prema objavi profesora Ivan Lovrinović, aktualni rast hrvatskog BDP-a nije rezultat snažne i konkurentne proizvodnje, već modela koji dugoročno nosi ozbiljne strukturne rizike.
Njegova teza je jasna: inflacija je postala trajna i strukturna, a ne prolazna posljedica vanjskih šokova. Hrvatska, tvrdi, i dalje prednjači po stopama rasta cijena unutar eurozone, a uzroci se nalaze u samoj strukturi gospodarstva.
Poljoprivreda i nekretnine – dvije neuralgične točke
Lovrinović posebno ističe poljoprivredu. Ako zemlja proizvodi tek oko 50% vlastitih potreba za hranom, teško je očekivati stabilnost cijena. Ovisnost o uvozu u uvjetima poremećenih globalnih lanaca opskrbe automatski znači višu i osjetljiviju inflaciju.
S druge strane, veliki priljevi europskog novca – ponajviše kroz Mehanizam za oporavak i otpornost – dominantno se slijevaju u građevinski sektor. Obnova od potresa i programi “priuštivog stanovanja” dodatno su opteretili ionako prezauzetu građevinsku operativu.
U sektoru građevine radi oko 150 tisuća ljudi, a svaka nova investicijska runda znači:
- rast potražnje za radnom snagom
- rast plaća
- rast cijena materijala
- rast cijene kvadrata
Tako se, prema njegovom tumačenju, zatvara inflacijski krug koji sam sebe hrani.
Ograničene ovlasti HNB-a
Ulaskom u eurozonu, monetarna politika više nije u rukama Zagreba. Hrvatska narodna banka ne određuje kamatne stope – to je u nadležnosti Europska središnja banka.
Lovrinović upozorava da bi rast kamatnih stopa mogao:
- smanjiti kreditnu potražnju
- ohladiti tržište nekretnina
- povećati štednju
No Hrvatska tu polugu više nema. Posljedično, domaće vlasti nemaju klasične alate za gašenje inflacijskog pritiska.
Rast BDP-a – koliko je stvaran?
Vlada, predvođena premijerom Andrej Plenković, često ističe da je inflacija posljedica snažnog gospodarskog rasta. Lovrinović to odbacuje kao pogrešnu interpretaciju.
Prema procjenama Europska komisija, investicije financirane iz Mehanizma za oporavak i otpornost pridonose rastu hrvatskog BDP-a s oko 2,5 postotnih bodova u 2024. i 2025. godini.
Drugim riječima – bez europskog novca, rast bi bio minimalan ili stagnirajući.
EU fondovi kao “doping”?
Lovrinović zaključuje da se radi o modelu rasta koji je:
- jednokratan
- ovisan o vanjskim izvorima
- proinflatoran
Velik dio sredstava odlazi na infrastrukturu i projekte koji ne povećavaju proizvodnu bazu niti ponudu robe široke potrošnje. Ako priljev fondova drastično padne, upozorava, isto bi se moglo dogoditi i s BDP-om – dok bi inflacija ostala.
U tom scenariju, “priuštivo stanovanje” lako može postati nepriuštivo, a kratkoročni rast pretvoriti se u dugoročnu stagnaciju.
Ključno pitanje
Je li Hrvatska iskoristila europske fondove za stvaranje nove proizvodne vrijednosti – ili ih je dominantno potrošila na projekte koji podižu cijene, ali ne i konkurentnost?
Rasprava o tome tek počinje.
Izvor:Ivan Lovrinović
