“Ove će inicijative, ako se nastave, preokrenuti smjer međunarodnog javnog zdravstva i same WHO, vraćajući se prema kolonijalističkom i fašističkom pristupu upravljanju zdravstvom odražavajući vrijednosti koje je svijet nastojao ostaviti po strani nakon Drugog svjetskog rata.
Kao što je pokazao odgovor na Covid-19, oni će imati širok i dubok utjecaj na cijelo društvo, uklanjajući osnovna ljudska prava, povećavajući siromaštvo i koncentraciju bogatstva.
Ovo zaslužuje globalnu pozornost i snažan odgovor cijelog društva.”
ŠTO SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA (SZO – WHO) ZAPRAVO PREDLAŽE
(Analizira autor članka David Bell, viši znanstvenik na Institutu Brownstone.
Liječnik je javnog zdravstva i biotehnološki konzultant za globalno zdravstvo.
Bivši je medicinski službenik i znanstvenik u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), voditelj programa za malariju i febrilne bolesti u Zakladi za inovativnu novu dijagnostiku (FIND) u Ženevi, Švicarska, i direktor globalnih zdravstvenih tehnologija u Intellectual Ventures Global Good Fond u Bellevueu, WA, SAD.)
Izdvojeni dijelovi članka :
“Ovi predloženi instrumenti, kako su trenutno sastavljeni, iz temelja bi promijenili odnos između SZO-a, njezinih država članica i naravno njihovog stanovništva, promičući fašistički i neokolonijalistički pristup zdravstvenoj skrbi i upravljanju.
Dokumente je potrebno promatrati zajedno i u daleko širem kontekstu globalne/globalističke agende pripravnosti za pandemiju…
Naglasak WHO-a se posebno promijenio tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, povezan s dvije velike promjene u financiranju.
Kao prvo, velik dio financiranja sada dolazi iz privatnih i korporativnih izvora, umjesto da se kao na početku financira gotovo isključivo od država.
Drugo, većina sredstava sada je ‘određena’, što znači da se daje SZO-u za specifične projekte u određenim zemljopisnim područjima, umjesto da se koristi prema nahođenju SZO-a za rješavanje najvećih problema bolesti.
To se odražava u očitom prelasku s prioriteta temeljenih na teretu bolesti na prioritete temeljene na robi, posebice cjepivima, koja stvaraju profit svojim privatnim i korporativnim sponzorima…
WHO forsira dva instrumenta za jačanje svoje uloge i ovlasti u hitnim zdravstvenim situacijama uključujući pandemije:
(1) Izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005) (IHR) i
(2) novi instrument sličan ugovoru koji je trenutno označen CA+.
IHR (2005) trenutno ima snagu prema međunarodnom pravu, ali je napisan kao neobvezujuća preporuka.
Svjetska zdravstvena skupština (WHA), upravno tijelo SZO-a, trebat će samo prostu većinu država (97 od 194) za usvajanje amandmana.
Zemlje će tada imati 6 mjeseci za isključivanje, inače će se smatrati da su prihvatile izmjene i dopune kao postojeće potpisnice IHR-a.
WHA je 2022. ovo razdoblje isključenja smanjio s 18 mjeseci.
Izmjene i dopune IHR-a i instrument CA+ (ugovor) trebali bi biti predstavljeni WHA-u u svibnju 2024.
Za usvajanje će biti potrebna dvotrećinska većina država članica, a za izmjene i dopune IHR-a potrebna je obična većina…
Što će učiniti dva instrumenta Svjetske zdravstvene organizacije za pandemiju?
U trenutnom nacrtu, amandmani CA+ i IHR međusobno se nadopunjuju.
Izmjene i dopune IHR-a koncentriraju se na specifične ovlasti i procese koje traže SZO i njezini sponzori.
CA+ se više usredotočuje na upravljanje i financiranje za njihovu podršku. Specifičnosti u oba instrumenta promijenit će se od sada do glasovanja WHA-e u svibnju.
Međutim, u širem smislu, trenutno su napisani kako bi se postiglo sljedeće:
IHR nacrt izmjena i dopuna:
– Proširenje definicije pandemija i zdravstvenih hitnih slučajeva, uključujući uvođenje ‘potencijala’ štete umjesto stvarne štete. Također proširuje definiciju zdravstvenih proizvoda koji spadaju pod ovo kako bi uključili bilo koju robu ili proces koji može utjecati na odgovor ili “poboljšati kvalitetu života”.
– Promjena preporuka IHR-a iz ‘neobvezujućih’ u obvezne upute koje se države obvezuju slijediti i provoditi.
– Učvrstiti sposobnost glavnog direktora da samostalno proglašava izvanredne situacije.
– Uspostaviti opsežan proces nadzora u svim državama, koji će SZO redovito provjeravati putem mehanizma pregleda u županijama.
– Omogućiti SZO da dijeli podatke o zemlji bez pristanka.
– Dati SZO-u kontrolu nad određenim resursima zemlje, uključujući zahtjeve za financijskim doprinosima i pružanje intelektualnog vlasništva i znanja (unutar široke definicije zdravstvenih proizvoda iznad).
– Osigurati nacionalnu potporu za promicanje aktivnosti cenzure od strane WHO-a kako bi se spriječilo slobodno širenje suprotnih pristupa i zabrinutosti.
– Promijeniti postojeće odredbe IHR-a koje utječu na pojedince iz neobvezujućih u obvezujuće, uključujući zatvaranje granica, ograničenja putovanja, zatočenje (karantena), liječničke preglede i lijekove pojedinaca. Potonje bi uključivalo zahtjeve za ubrizgavanje cjepiva ili drugih lijekova.
CA+ (ugovor) :
– Uspostaviti međunarodnu mrežu opskrbe koju nadzire WHO
– Financiranje strukture i procesa zahtijevajući da se ≥5% nacionalnih zdravstvenih proračuna posveti hitnim zdravstvenim situacijama
– uspostaviti ‘Upravno tijelo’ pod pokroviteljstvom WHO-a da nadgleda cijeli proces.
– proširiti opseg naglašavanjem agende ‘Jedno zdravlje’, koja se definira kao priznanje da vrlo širok raspon aspekata života i biosfere može utjecati na zdravlje, te stoga potpada pod ‘potencijal’ širenja štete preko granica kao međunarodna hitna zdravstvena situacija…
Važno je razmotriti ove tekstove zajedno i u kontekstu šireg programa pripravnosti za pandemiju koji uključuje agencije kao što su Gavi i CEPI, njihove privatne i korporativne sponzore te privatne lobističke skupine uključujući Svjetski ekonomski forum (WEF).
WEF je bio utjecajan u promicanju agende; CEPI je inauguriran na sastanku WEF-a u Davosu 2017.
Program pandemije također se mora promatrati u kontekstu neviđenih profita i transfera bogatstva te suspenzije osnovnih ljudskih prava koje je promicao odgovor javnog zdravstva na Covid-19.
IMPULS KOJI SE KRIJE IZA AGENDE
Trenutno se gradi međunarodna birokracija s predviđenim financiranjem do 31 milijarde dolara godišnje, uključujući 10 milijardi dolara novih sredstava. (Konteksta radi, cijeli trenutni godišnji proračun SZO iznosi oko 3,6 milijardi dolara). Ta ista birokracija će nadzirati nove i varijante virusa, identificirati ih, odrediti njihovu ‘prijetnju’ i zatim primijeniti odgovor.
Ovo u biti stvara samoodržavajuću pandemijsku industriju, s velikim unutarnjim sukobima interesa, koju financiraju svjetski porezni obveznici, ali budući da je pod agencijom UN-a, nema nacionalni pravni nadzor i malo odgovornosti. Opravdanje za kontinuirano financiranje oslanjat će se na objavljivanje i reagiranje na uočene prijetnje, ograničavanje života drugih dok će svojim sponzorima prikupljati profit putem farmaceutskih preporuka i mandata.
Iako je namjera da oba teksta imaju snagu prema međunarodnom pravu, zemlje se teoretski mogu isključiti kako bi očuvale svoj suverenitet i zaštitile prava svojih građana.
Međutim, zemlje s niskim dohotkom potencijalno bi se mogle suočiti s financijskim pritiscima, ograničenjima i sankcijama od strane subjekata poput Svjetske banke koji su također uključeni u ovu agendu.
Od značaja je činjenica da Zakon o odobrenju nacionalne obrane Sjedinjenih Država iz 2022. ( HR 7776-960 ) uključuje tekst koji se odnosi na pridržavanje IHR-a i radnje koje se odnose na zemlje koje ne surađuju s njegovim odredbama.
ŠTO MOŽE BITI UČINJENO
Ove će inicijative, ako se nastave, preokrenuti smjer međunarodnog javnog zdravstva i same WHO, vraćajući se prema kolonijalističkom i fašističkom pristupu upravljanju zdravstvom odražavajući vrijednosti koje je svijet nastojao ostaviti po strani nakon Drugog svjetskog rata.
Kao što je pokazao odgovor na Covid-19, oni će imati širok i dubok utjecaj na cijelo društvo, uklanjajući osnovna ljudska prava, povećavajući siromaštvo i koncentraciju bogatstva.
Ovo zaslužuje globalnu pozornost i snažan odgovor cijelog društva.
Oba nacrta instrumenata mogla bi biti zaustavljena ako izmjene IHR-a ne postignu 50 posto potpore država članica, a CA+ ne uspije postići dvotrećinsku većinu ili, nakon usvajanja, ne postigne najmanje 30 ratifikacija.
Iako je neizbježno da će se neke odredbe promijeniti prije nego što budu stavljene na glasovanje, a neki amandmani možda neće proći, birokracija i mehanizmi koji se paralelno grade znače da će usvajanje bilo koje od predloženih odredbi dodatno promovirati ovaj antidemokratski pristup društvu.
Čini se da je njihovo blokiranje ključno, ali glasačka struktura WHA (jedna zemlja – jedan glas) čini međunarodnu diplomaciju pod utjecajem interesa. Glasovi obično ovise o stajalištima male skupine zdravstvenih birokrata.
Blokiranje u nacionalnim zakonodavstvima čini se vrlo važnim pristupom, uključujući uvođenje zakonodavstva za ugrađivanje zdravstvene politike, uključujući hitne odgovore unutar nacionalnih jurisdikcija, i posebno sprječavanje nacionalnih agencija da slijede vanjske diktate.
Dok je međunarodna koordinacija važna u javnom zdravstvu, osobito u prekograničnim rizicima i širenju bolesti, to mora biti po nalogu država stranaka.
Takve mjere moraju poštovati temeljna načela ljudskih prava uspostavljena kroz sudove i ugovore nakon Drugog svjetskog rata koji imaju za cilj zaustaviti kolonijalističke i totalitarne pristupe pojedincima i međunarodnim odnosima.
To može zahtijevati drugačiji skup međunarodnih agencija koje imaju dovoljno čvrste ustave da izdrže privatni sukob interesa i koje ne mogu kršiti osnovni individualni i nacionalni suverenitet. To može zahtijevati definanciranje postojećih agencija i zamjenu strukturama koje više odgovaraju svrsi.
Ako se svijet ne želi zatvoriti u situaciju iz koje postaje teško izvući se, ovim se pitanjem mora pozabaviti vrlo urgentno.”
Izvor:Davor Krivski/brownstone.org
