Ako je ikome još trebalo dokazati koliko je hrvatski medijski prostor ideološki kontaminiran – današnji dan je dao savršeni primjer. U Splitu se prije samo nekoliko dana okupio veći broj ljudi nego na današnjem „antifa“ maršu u Zagrebu, unatoč tome što je Zagreb grad četiri puta veći od Splita. Ali po medijskom narativu – splitski prosvjed je propao, dok je zagrebački uspio.
Jer, naravno – nije važan broj ljudi, nego tko prosvjed organizira i kakvu ideologiju mediji žele gurati.
U Splitu – more ljudi, spontano okupljenih, bez logistike, bez PR-agencija, bez „umjetničkih kolektiva“ i političkih pokrovitelja. Odmah proglašeno desničarskim fijaskom, „skupom frustriranih“, „marginalaca“,”fašista”…
U Zagrebu – skup koji je jedva popunio kadar šetajući između dvije ulice u centru, organiziran uz asistenciju pola NGO scene, medija i političke infrastrukture Možemo!.
Isti ti novinari ga nazivaju velikim uspjehom, „povijesnim maršem“ i „glasnim otporom fašizmu“.
Ako je suditi po diplomama s FPZG-a – matematika je možda jedina istinski žrtva ovog marša.
