Hvala Jean-Michel , ali nemojmo zaboraviti ni Zorislava, Josipa i Dragutina: Hvala i njima
Ono što je u medijima plasirano u utorak navečer oko podneva u srijedu dobilo je službenu potvrdu – na Ovčari su ekshumirani posmrtni ostaci legendarnog Jean-Michela Nicoliera, Francuza koji je na televiziji vidio ratne strahote u Hrvatskoj i odlučio se pridružiti obrani zemlje o kojoj je malo znao.
Piše Josip Senjak za direktno.hr
Njegovo tijelo pronađeno je uz samu cestu, svega 100 metara od hangara na Ovčari. Zadnje snimke Jean-Michela nastale su u vukovarskoj bolnici odakle je 20. studenog odveden na Ovčaru, gdje je mučen i ubijen. Imao je samo 25 godina. Ova vijest zasluženo je dobila svoje mjesto u medijskom prostoru. Bila je to glavna vijest u svim relevantnim medijima i na svim dnevnicima. Hrvatska vječno mora biti zahvalna Jean-Michelu, a da smo Amerikanci, o njemu bi dosad već bio snimljen Oscarom nagrađeni film.
Međutim, u srijedu su identificirana još trojica branitelja, i njihova žrtva jednako je vrijedna kao i Jean-Michelova. Zorislav Gašpar – Gašo, Josip Batarelo i Dragutin Štic također su identificirani u srijedu. Zorislav i Josip ekshumirani su nedaleko Ovčare, a Dragutin iz Petrovačke doli. Dojma smo da su njihova imena prošla ispod radara, što je velika nepravda.
Zorislavova majka Vida Gašpar preminula je prije tri godine i nije dočekala ovaj dan. Njezin suprug Damjan Samardžić još uvijek nije pronađen… Zorislav, Zoki, Gašo, imao je samo 20 godina kada je položio život za Hrvatsku. Njegova majka prije nekoliko godina smogla je snage ispričati njegovu priču.
“Nikada si neću oprostiti što su ostali. Moj sin je ranjen u potiljak došao do bolnice, ipak, on i suprug su htjeli ići u proboj, ali ja sam plakala i molila da ne idu, da se ne razdvajamo. A evo, razdvojili su nas u bolnici, odveli su ih na Ovčaru, tamo su ih mučili i onda ubili.
Da barem hoće reći gdje su ih pokopali, da i oni i ja nađemo svoj mir. Vjerujem kako susjed P.Č. zna, ali neće reći, nitko od njih ne želi reći, a tu su bili i znaju sve. Očima ga ne mogu vidjeti”, ispričala je Vida… Zorislav je pronađen, ali za njegovim poočimom još se traga.
I obitelj Josipa Batarela napokon će moći zapaliti svijeću na njegovom grobu. Josipov stariji sin Dinko tih vremena prisjetio se s tugom. “Tata i njegovi prijatelji su pomagali ondašnjim ročnicima JNA pri bijegu iz Vukovara, to je bilo već dosta prije samih borbenih djelovanja. Mene su prvog poslali iz Vukovara baki i djedu u Novi Vinodolski, a nešto kasnije došli su i mama i mali brat, jer je bilo jasno kako u Vukovaru više nije bilo sigurno. Podrazumijevalo se da će tata ostati, to je bilo neupitno, a javio nam se nekoliko puta na telefon kod bakine susjede, posljednji naš kontakt bio je telegram koji je poslao dana 13. listopada 1991. u kojem je pisalo: ‘Puno vas volim’. I to je bilo… to”, ispričao je.
Dana 24. studenoga 2017. godine, Vijeće za ratne zločine Prizivnog suda u Beogradu, odlučujući o žalbama srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine, okrivljenih i njihovih branitelja, potvrdilo je presude za Ovčaru, pri čemu je Nadi Kalabi, osuđenoj za ubojstva Josipa Batarela ispred hangara na Ovčari, kaznu od devet godina zatvora pooštrilo za dvije godine, na 11 godina.
Na oba prvostupanjska suđenja u Beogradu, prvom 2005. i ponovljenom 2009., Nada Kalaba je tvrdila kako je svoga bivšeg šefa iz robne kuće NAMA pokušala zaštiti od, na sudu svjedoka-pokajnika, Spasoja Petkovića Štuke (Jean-Michelovog ubojice), dok je ovaj, kojem je sud poklonio povjerenje, kazao, da ga je ubila upravo Nada Kalaba, jer joj se, navodno, zamjerio na radnom mjestu…
Dragutin je imao 52 godine…
Hrvatska treba biti zahvalna i Dragutinu Šticu. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su s Petrovačke doli 25. rujna. On je ukupno 36. pronađena žrtva na tom lokalitetu. Dragutin je bio ’39. godište, odveden je sa Sajmišta 9. studenoga ’91., a njegova obitelj u srijedu je napokon dobila barem malo mira…
Ova četvorica hrvatskih heroja jednako su vrijedna. Njihova žrtva jednako je vrijedna. Ovo što ranije piše o filmu za Jean-Michela? Isto vrijedi i za Zorislava, Josipa i Dragutina, branitelje čija je sudbina u srijedu napokon razjašnjena. Nemojmo rangirati njihove priče i svima dajmo počast onakvu kakvu su zaslužili.
Jean-Michel, hvala. Zorislave, hvala. Josipe, hvala. Dragutine, hvala. Vaša priča je za naslovnice. Vaše obitelji zaslužile su mir. Vaša žrtva zadužila je Hrvatsku. Počivali u miru.
Izvor:direktno.hr
