Uncategorized

Dokle će trajati obrambeni refleks hrvatske desnice?

Jedni se stalno moraju opravdavati, drugi slobodno prozivaju – problem nisu samo simboli, nego nedosljednost institucija i politička taktika vlasti.

Nakon organiziranog dočeka brončanih rukometaša, HDZ i Andrej Plenković su uspjeli ostaviti dojam da stoje kao brana onome što dio javnosti doživljava kao rastuću jugonostalgičnu i ideološku agresiju. Dopušten je nastup izvođača kojeg su igrači željeli, poruka je bila jasna: vlast sluša narod.

No simbolika jednog dana ne briše praksu ostatka godine.

U javnom prostoru i dalje svjedočimo situacijama u kojima se pozdrav “Za dom spremni” sankcionira, HOS-ov grb problematizira, a pojedine škole tijekom posjeta Vukovaru obeshrabruju učenike od kupnje ili nošenja određenih obilježja. Istodobno, simboli bivšeg totalitarnog režima – uključujući petokraku – često prolaze bez institucionalne reakcije ili uz znatno blaži tretman.

Tu nastaje osjećaj dvostrukih kriterija.

Zašto domoljubne opcije stalno zauzimaju obrambenu poziciju – opravdavaju se, objašnjavaju i relativiziraju vlastite simbole, dok se s druge strane o simbolima pod kojima su počinjeni stravični zločini, govori selektivno ili uopće ne govori. U toj percepciji problem nije samo ideološki sukob, nego i politička asimetrija: jedni su pod povećalom, drugi uživaju prešutnu toleranciju.

No ključno pitanje ostaje – kakav politički odgovor je legitiman i dugoročno održiv?

Retorika “udariti istom mjerom” zvuči primamljivo onima koji osjećaju nepravdu, ali dugoročno održiva politika ne može počivati na logici eskalacije ili uzvraćanja istom retoričkom žestinom. Ono što dio birača zapravo traži nije sukob, nego dosljednost: ili će svi totalitarni simboli biti jednako tretirani, ili će država jasno i argumentirano objasniti kriterije koje primjenjuje.

Problem nastaje kada institucije šute, a politička vlast reagira samo onda kada to donosi kratkoročnu korist.

Ako se jednom rukom dopušta snažna domoljubna simbolika na velikim javnim događajima, a drugom se kroz sustav zadržava represivni ili restriktivni pristup prema istim tim simbolima, tada se stvara dojam političke kalkulacije. A birači vrlo brzo prepoznaju razliku između stvarnog uvjerenja i taktičkog poteza.

Hrvatska ne treba trajni ideološki rovovski rat. Ali treba jasne, jednako primjenjive standarde. Bez toga, rasprave o simbolima ostat će sredstvo mobilizacije birača, a ne rješenje koje donosi pravnu sigurnost i društvenu stabilnost.

Jer u konačnici, snaga države ne mjeri se glasnoćom političke retorike, nego dosljednošću njezinih institucija.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Back to top button