Dok je ukupna hrvatska javnost praktično potpuno usmjerena na događaje u Ateni, na sudbinu mladića iz skupine BBB koje je netko odveo tući se u Grčku, pa tamo gadno zaglavili u prilično opasnom okruženju, u Hrvatskoj se odvijaju procesi pospremanja i nastavlja godinama započeto preuzimanje nacionalnog krvotoka.
Neopaženo je prošla informacija HINA-e, koju je prenio Jutarnji list o “spašavanju” Plinare, odnosno Holdinga. piše novinar i voditelj Marko Ljubić.
Hm, od koga!
E to je pitanje za milijun eura.
Tomašević objavljuje da je podnio zahtjev Vladi Republike Hrvatske da mu nadoknadi razliku u cijeni plina koji kupuje od PPD-a i distribuira za oko 70% hrvatskih potrošača po zajamčenoj cijeni od 41 eur po megawatsatu. Plin plaća 106 eura po megawatsatu.
Tvrdi Tomašević da je državna intervencija sigurna i da neće biti bankrota Plinare, odnosno da im službeni državni regulator, agencija HERA, neće zbog tromjesečnog duga PPD-u od oko 50 milijuna eura oduzeti dozvolu.
Nekada je na carskim i kraljevskim dvorima postojalo pravilo-zakon da male prinčeve kažnjavaju kad naprave neku nevaljalštinu mlateći šibom po guzici djecu visokorangiranih dvorjana čija je zadaća bila igrati se s prinčevima.
Nakon nestanka, bar u Europi, takvih dvorova i zakona, čovjek bi pomislio da nikom nije palo na pamet ozakoniti takvo ponašanje za odrasle na visokim funkcijama u demokratskim državama.
Ne znam kakva je praksa u ostalim demokratskim državama EU, ali današnja Hrvatska vlast izgleda usvaja takvo pravilo i primjenjuje ga.
Doduše, potiho.
Tu je Tomašević, a ako Vlada plati gubitke po štetnom ugovoru koje je Tomašević napravio, onda ispada da je Plenković dvorjanin čiju političku djecu, u ovom slučaju hrvatski narod, treba lupiti bar pedeset milijuna puta po guzici.
Ili po glavi, da lakrdija bude veća, a istina o vrijednosti guzice i glave surovija.
Usput, novinari koji su imali sporove s HRT-om su mi više puta tvrdili nakon moga iskazanog zgražanja i nevjerice, da HRT ima fond od oko 700 tisuća eura, iz koga se plaćaju štete koje napravi ravnatelj.
Ako je tako, a s obzirom na Tomaševićevu izjavu, tko razuman tu mogućnost smije isključiti, onda bi valjalo pročešljati sve javne i državne kompanije kako bi otkrili ponaša li se prikriveno današnja Hrvatska kao nekadašnje carevine.
Ovdje se već kao retoričko pitanje-konstatacija mora pitati – pa dobro, tko je onda car, ako Tomašević i Plenković odigraju ovu utakmicu i ostvare rezultat koji je Tomašević najavio?
Ljudi u HDZ-u, pošteni i ideji države odani ljudi, golema masa njih bi se morala trznuti na odgovor – zna se.
Zvučalo je pobjednički.
A danas?
Na ovo bi morala trznuti i zastati Hrvatska.
I početi se konačno suočavati s činjenicama.
Zvuči kao Prvo plinarsko društvo i izgleda kao Vujnovac s mrežom iza njega u sjeni ili na otvorenom.
I, tko zna kamo vode kraci te mreže.
Odavno se ni ne skrivaju pažljivijim kroničarima, pa ne treba biti Nobelovac i kristalno jasno vidjeti i razumjeti što se događa.
Ispod bitaka antifašista i fašista, mesara i pedera, ustaša i četnika, izdajnika i pravih pravcatih domoljuba.
Nebrojeno puta smo, opet u “Kreatori istine”, pokazali da sve te zaraćene skupine u suvremenoj virtualnoj gladijatorskoj areni plaćaju isti tipovi.
Kruha i igara.
A sljedbenici urlaju u transu.
Kaže Tomašević da je ugovor zagrebačke Plinare (Holdinga) i PPD-a štetan za Zagreb, a ipak su ga njegovi ljudi potpisali.
Zašto?
Tomašević trkelja o nužnosti opskrbe, globalnim poremećajima, nije spiminjao Putina, Arape, socijalnoj naravi i senzibilitetu njegove vlasti, pa kaže da su morali.
Preuzimati rizik.
Pa dodaje da ne može izići iz tog ugovora jer mu prijete ugovorni penali od 200 milijuna eura!
Pa će Vlada platiti!
Ako će naravno.
Zanimljiva logika.
Pristaješ na penale jednom trgovcu plinom, koji se kao slučajno zove PPD, iako registriranih trgovaca, među kojima su HEP i INA ima desetine, prihvaćaš njegovu potrebu osiguranja od rizika, a kao golemi kupac za koga bi se s jako puno razumijevanja morao boriti svaki trgovac i maziti ga kao dragocjenost, ni ne pomišljaš osigurati sebe od istog rizika!?
Vjeruje li tko u ovu logiku?
Da vidimo što slijedi.
Procedura je slijedeća:
Obezglavljena HERA, koju godinu dana nakon ostavki dvojice od petorice članova Upravnog vijeća, tijela koje donosi sve odluke, Vlada i Sabor nisu htjeli postaviti na noge izborom novih članova Vijeća, tako da kvalificiranu većinu za donošenje odluka čini svaki glas preostale trojice, među kojima je po višestrukim tvrdnjama ljudi iz i oko energetike, jedan čovjek Vujnovčeva marioneta, treba utvrditi po kojoj cijeni je PPD kupovao plin i isporučivao ga Plinari po cijeni od 106 eura po megawatsatu.
Pa će ovisno o tome Vlada, koja je inače uz navedeno dopustila otvoreno kršenje Zakona HERA-i da ne podnese obavezno izvješće Hrvatskom saboru za 2022. godinu najkasnije do 30. lipnja ove godine, odlučiti – nadoknaditi Plinari (čitaj, zaobilazno Vujnovcu) razliku između prodajne i zajamčene cijene, a ne radi se samo o prispjelom dugu od 50 milijuna eura, nego o – novom pravilu koje će se primjenjivati i dalje.
Ne treba ni pitati zašto nije bilo izvješća HERA-e za 2022. godinu u kojoj je eksplodirala afera Škugor s priznatom milijardom kuna štete, karitativnim višemilijunskim posudbama Vujnovca Škugorovoj majci zbog Dalekovoda i slomom modela upravljanja državom, gdje se već notorno kao ključni igrač pojavljuje Vujnovac s nekolicinom visokih državnih funkcionera.
Kad ste zadnji put čuli nešto o istrazi ili procesu koji se vodi protiv Škugora?
Je li u više od godinu dana otkriveno, odnosno potvrđeno čitav niz neslužbeno objavljenih točnih informacija, primarno u “Kreatori istine” o ulozi Barbarića, Husića, Šurjaka, kuma mu Katičića, Milatića, zatim niza ljudi iz vukovarsko-srijemskog HDZ-kojim ravna Mario Banožić, i znamo li nešto sigurnije o tome?
Kakva je uloga u cijeloj toj operaciji bila Pave Vujnovca i niza njegovih firmi u svijetu, jesu li akteri isti hrvatski plin višestruko preprodavali jedni drugima po ogromnim razlikama u cijeni, uvijek tako da INA, HEP, plinare, država, budu na gubitku a Vujnovac uspješan biznismen koji stravično zarađuje?
HERA ima, ili mora imati, precizan uvid u sve te operacije koje su se događale 2022. godine.
Ili služi pljački Hrvatske.
U oba prva slučaja, ili ako nema informacije, ili ako ima, to govori o krahu sustava državnog upravljanja, pa se moralo tijekom izbijanja još jedne plinske afere s istim akterima pribjeći i tihom kršenju Zakona.
I ne podnositi izvješće.
Što bi tek tada izbilo usprkos totalnoj kontroli, prilično zaluđene javnosti uvijek istim spinovima, i akterima.
Zastanimo sad kratko na aferi koju su progutali Milanović sa svojim Izvanrednim zasjedanjem Sabora i prethodnim obraćanjem naciji oko VSOA-e, pa malo šore između njega i Plenkovića, pa Dodik na Hvaru, pa javna dreka domoljuba protiv nedomoljuba, milanovićevaca i plenkista, zatim Srb, Pupovac, Mesić, pa Porfirije i Vučić, pa mesari brata Velje i pijano urlanje o klanju Srba, pa Skejini brkovi i ista grupica HOS-ovaca koji već poprilično sliče na Keleminca i njegovih dvadeset, pa javno urlikanje i narikanje dežurnih narikača, alapača i mazdrkača o “izdaji” uz povik – gle što nam rade, zbog sjećanja na “krilnika” Kraljevića, revolucionara Barešića, da bi se uključili i navijači pohodom na Grčku.
Pravo recite, kome je uz tako ozbiljne i vruće teme do nekoliko stotina ili milijardi eura, jel tako?
Pa, zar države nisu sazdane od galame, a ne od tamo pišljivog narodnog imetka i koncepta racionalnog upravljanja u funkciji razvoja nacija!?
A evo o čemu se ni riječi, koliko znam, nije izgovorilo, a razotkriva cijelu tragikomediju s prodajom “viškova plina”.
Ovu informaciju mi je potvrdilo troje, jedan od drugoga posve neovisnih ljudi, još nazad više od mjesec dana, neposredno nakon što sam završio sezonu emitiranja “Kreatori istine”.
Pa sam odlučio pričekati i vidjeti hoće li itko to objaviti ili izreći, dok Marin i ja ne radimo moju emisiju, koja je pola godine, gotovo svakog petka navečer prezentirala niz činjenica, podataka, s imenima aktera i pogubnim posljedicama tih procesa, istovremeno upozoravajući javnost na nositelje i naručitelje javnih igara i manipulacija.
Istina o “viškovima plina” i “nedostatku skladišnog prostora” je ovo:
Dana 1. lipnja ove godine u državnom skladištu Okoli je bilo 14 000 000 m3 prostora, ili prevedeno za 15 dana priljeva domaćeg INA plina. Ukupno je INA imala prostora za dva tjedna priljeva ili oko 147 000 MWh, PPD je imao prostora za 21 dan, a ostali akteri rasprodaje “viškova” su imali prostora za priliv plina i do 5 tjedana.
Ukupno je na dan 31. svibnja bilo prostora za priliv od prosječnih 11000 MWh dnevno za razdoblje od deset tjedana, dakle do današnjih dana.
A Barbarić nije imao gdje skladištiti, pa ga Vujnovac spašavao otkupljujući mu “viškove” po cijeni između 1 centa do deset, petnaest eura, pa taj plin prodavao Tomaševiću za 106 eura uz prijetnju penalima od 200 milijuna eura.
Sad dolazimo uz sve rečeno na područje bliske i bar jednogodišnje perspektive. Onu dugoročniju je čak i mene pomalo strah spominjati.
No, valja pokušati, zar ne?
Ima li današnja Vlada i vladajuća većina ikakvih izgleda zaustaviti, pa razoriti ovaj koncept nevjerojatno drskog i otvorenog isisavanja krvi iz Hrvatske?
Po svemu, nema.
Jer, Plenković ne samo da ovo i tisuće drugih stvari zna, nego po svemu izravno i neizravno sudjeluje u svemu. Iz svake afere iskaču njegovi najbliži suradnici, savjetnici, delegirani upravitelji strankom, a samo bi zadnja budala smjela pomisliti da bi se Barbarić, Abramović, Milatić i kompanija, zatim niz postavljenih ljudi u javnim kompanijama, državnim institucijama, na HTV-u, ma baš u svim sektorima države i društva smjeli tako ponašati bez najvišega mogućega pouzdanja u najvišu državnu zaštitu.
Nije opravdanje ni ako Plenković nema pojma o tome što se, kako i tko radi.
Ne znam što je opasnije.
Ili ako zna, ili ako ne zna.
Jer, kad i ako on na čelu Vlade ne vidi i ne zna što se događa, a vidi svatko sa zrncem razuma izvan institucija, onda je to znak da je država uništena. Da ne vrijedi ništa.
Jer da vrijedi, daleko neinteligentnijeg čovjeka od Plenkovića bi država prisilila ili na obračun s ovim razornim procesima, ili bi bio smijenjen.
Ako zna, ako sudjeluje, a sami zaključite je li ili nije, onda je država oteta.
Ne uništena, već oteta.
I kao takva opasan instrumentarij upravo protiv osnovne utemeljiteljske uloge države.
Što su izlazne mogućnosti a što gotovo siguran očekivani razvoj događaja na javnoj sceni?
Pođimo od ovog drugog.
Očekivanja je lako vizualizirati i predvidjeti do tančina.
Nastavit će se rat domoljuba i izdajnika, pravednika i žrtava protiv udbaša, antifašista i fašista, Milanović i Plenković će vrlo vjerojatno nastaviti s kriznim lupanjem, izuzev ako opasnost za skriveni poredak personaliziran u Vujnovčevom čoporu, kojemu prilično izgledno polažu račune oba, ne procijeni da bi nastavak sukoba mogao biti štetan za operaciju čerupanja i preuzimanja, sve će se više i jače uključivati Srbiju i sama Srbija, Penava i bujičari će ispijati ostatke Vukovara, a njihovi sljedbenici domovinskog rata, Tomašević će sve jače poticati pederluk i izopačenost, eskalirat će sukobi katolika i progresivaca, a mediji pod šapom gore spomenutih aktera će dizati galamu na entu. Nisu isključene ni eskalacije s navijačima, incidenti svih vrsta.
Rijetko što će biti u tome svemu spontano, sve će kao i do sada biti pod kontrolom.
Bit će tu “klanja” Srba, Hrvata, provokacija s najdubljim emotivnim osjećajima.
Problem kreatorima ovakvog scenarija, toliko puta provjerenog i uspjelog do sada je u tome što su postupci koje treba prikrivati i zamagljivati probili oblake i dostigli takvu razinu da je potrebno povlačiti sve radikalnije poteze za preusmjeravanje pozornosti.
Nema sumnje da je moguće suočiti se s događajima koje do jučer nismo mogli ni zamisliti. Jer, toliko su visoki ulozi u igri, toliko ljudi s koncentracijom goleme moći je na klackalici, da im neuspjeh odavno pokrenutih operacija doslovno znači život i sve su spremni uraditi zbog toga.
A neograničene resurse imaju.
I dokazane lupeže, prevarante, lažove, pervertite do klasičnih psihopata imaju odavno pod kontrolom u svim sferama, naročito u medijima.
U političkoj sferi će se nastaviti rat između Penavinih i Radićevih sljedbenika protiv virtualnog HDZ-a i Plenkovića, tu i tamo protiv Milanovića, pokušavajući obojicu apstrahirati od vlasnika DP Vujnovca, onoliko više i snažnije, ukoliko je očitija suradnja oba “Brda”, samo sa suprotnih javno-političkih pozicija, s Vujnovčevom skupinom.
Penavini bujičari će žestoko virtualno ratovati i protiv Tomaševića, optuživat će primarno MOST za suradnju s njim, opet utoliko više, ukoliko je očitija Vujnovčeva šapa nad Tomaševićem.
Neke će zavarati oštar diskurs Tomaševićeve partnerice Benčićke prema Vujnovčevim kompanjonima, ali treba imati na umu da Možemo nije izvorno homogena skupina, da se sastoje od svega i svačega, od klasičnih neoboljševika do neoliberalnih globalista pod kontrolom Soroševih organizacija, otvorenog naličja aktualne američke administracije, koja po svim vidljivim pokazateljima Vujnovca i njegove smatra proruskim i prosrpskim eksponentima, a prema nizu detalja, njima pridodaju i Milanovića, ali i Plenkovića.
Zato proamerički, a ne prosrpski mediji kako se godinama manipulativno iz Veljinog i Vujnovčevog kruga ističe, kao N1, ili tek angažirani prosoroševski eksponati kao Telegram, te Index oduvijek polako, a vrlo vidljivo usmjeravaju oštrice na Vujnovca i sve “desno” oko njega. Primjerice, Index je bilo moguće držati pod sponzorskom šapom dok nisu stigle važnije upute moćnijih od Vujnovca.
Ukratko, ići će se u eutanaziju izborne volje, u proizvodnju što većeg defetizma i projekciju nemoći, razbijat će se u startu svaki pokušaj stvaranja ozbiljne alternative, a proizvodnjom sukoba i straha, zbijat će se svoja politička stada. Poticat će se stvaranje marginalnih grupica i skupina tipa “Hrvatsko bilo” s potrošenim i kompromitiranim aktivistima, neće spavati ni posvuduše ljudskih, ženskih, mačijih i psećih prava tipa Pokosice, Veljače i sličnih, a Dikan i slični će se nastaviti “ženiti” i “razvoditi”, Matani će u tom kaosu opet pokušati skemijati štogod, eventualno opet “priženiti” Škoru, preko Vujovčevog kompanjona legendarnog savjetnika Gopca uvaliti par rashodovanih pravaša Plenkoviću s parolama o Hrvatstvu i tako uokrug dok se “Vlaji ne dosjete”.
Stvari stoje tako da Vujnovac s realnim izgledima može računati na kontrolu Plenkovića, s tim uz nešto rizika i HDZ-a, zatim DP i njegove sljedbe, sasvim sigurno može računati na veliki Milanovićev doprinos, ali i na Tomaševića.
Kakve će tko još uloge dobiti uz ovo što sam naveo, tek ćemo vidjeti.
Jedan dio ljudi računa na MOST zbog beskompromisne borbe protiv Barbarića, Vujnovca i skupine, međutim, trebat će čudo iz MOST-a istjerati provincijski refleks i model s puno galame da bi se zadržalo nekoliko pozicija u dubokoj oporbi, godinama obećavajući ljudima ono što ne mogu isporučiti.
U tom pravcu otprilike ide koalicija s potpuno bezličnim Suverenistima, te najave nekakvog saveza s Karolinom Vidović Krišto.
U toj koncepciji nema iskoraka.
Niti ljudi koji mogu učiniti kvalitetnu razliku, usprkos Raspudićima i Vučemilovićki.
Pitate se što s Grbinovim SDP-eom?
Oni su takvi da na njih više nitko ne računa.
U poziciji su pokušati spasiti što se spasiti da.
Ni razbojnicima ne trebaju.
Na kraju, ima li uz ovakvu analizu i predviđanja Hrvatska ikakvih izgleda?
Naravno da ima.
Kakvih?
O ovome svemu bi mogli razmisliti primjerice, a bolje od mene znaju da je sve daleko lošije od ovoga što sam naveo, Davor Božinović, Tomo Medved, Gordan Grlić Radman, Gordan Jandroković, Ivan Anušić, Marko Primirac, Davor Filipović i niz ljudi u vrhu HDZ-a.
Imaju i znanja, i iskustva.
Bez obzira što ih nitko ne dovodi u vezu s otvorenim posrnućem stranke, neusporedivo opasnijim i razornijim po Hrvatsku od bilo čega nakon srpske agresije, neće nitko moći iz ovoga izaći neokrznut, pa čak i kad je kao Filipović javno prepoznat kao iznimno hrabar mladić koji su suprotstavio, ne Vujnovcu, iako preko njega, samom Plenkoviću.
Nemam pojma ima li stranka i imaju li ovi ljudi snage izaći s politikom, u politiku, i uz politike neki među njima kao izvorni državotvorci.
No, moć i pozicije imaju.
Je li to sva alternativa?
Nije.
Nije ni blizu.
Ali, o tom, po tom.
Nek se potroše ostatci jeftinog lupežluka.
Izvor: FB Marko Ljubić
