Znamo sve o HDZ-u. Znamo presude, znamo afere, znamo kadrove, znamo klijentelizam i znamo pjesme koje se pjevaju kad kamere odu. Znamo i to da je HDZ postao stranka korupcije i nepotizma, a ne vizije – aparat koji preživljava sam sebe.
Ali kad pogledaš “alternativu”, shvatiš koliko je problem dublji.
Jer ono što nude SDP i Možemo nije promjena smjera, nego promjena identiteta. Nije reforma, nego ideološka zamjena. Nije korekcija sustava, nego njegov preodgoj.
Zato sve više ljudi, iako ogorčenih HDZ-om, na kraju dođe do ciničnog zaključka: “Odeš u crkvu i platiš misu što HDZ postoji.” HDZ ne opstaje zato što ga vole – nego zato što se boje onoga što se nudi kao alternativa.
To je porazno. I opasno.
LAŽNA DILEMA KOJA GUŠI DRŽAVU
Hrvatska politika godinama se svodi na ucjenu: ili korumpirana stabilnost ili ideološki eksperiment.
Jedni Hrvatsku svode na plijen, drugi na laboratorij.
HDZ je izgubio moralni kapital. SDP i Možemo nikada ga nisu ni imali u nacionalnom smislu.
I dok se ta dva bloka međusobno hrane, Hrvatska stagnira – demografski, identitetski, suverenistički i gospodarski.
TREĆI PUT NIJE EKSTREM – ON JE NUŽNOST
Treći put ne znači kaos, niti “novu revoluciju”.
On znači normalnu, domoljubnu, državotvornu politiku koja:
- poštuje Domovinski rat bez relativizacije
- štiti nacionalni identitet bez kompleksa
- gradi pravnu državu bez selektivne pravde
- čuva obitelj i slobodu roditelja
- ne trguje suverenitetom za pljesak iz Bruxellesa
- ne vodi državu kroz ideološki aktivizam
To nije povratak u prošlost. To je put u budućnost i izlazak iz začaranog kruga.
Hrvatska ne smije biti talac straha. Ne smije birati “manje zlo” do beskonačnosti.
I ne smije se miriti s time da joj je jedina obrana od jedne loše vlasti – druga, još gora.
Vrijeme je da se jasno kaže: ni HDZ, ni SDP, ni Možemo.
Vrijeme je za domoljubnu opciju bez afera, bez ideološkog nasilja i bez kompleksa.
Treći put nije luksuz. On je preduvjet opstanka.
