U nastavku donosimo odličan osvrt Davorina Karačića o jednoj od najčešće zloupotrebljavanih riječi u hrvatskom javnom prostoru – „podjelama“. O tome tko je Hrvatsku doista dijelio, tko je nikada nije ni prihvatio kao svoju, i zašto „zajedništvo“ vrijedi samo dok misliš isto kao ljevica.
”Jedna od najčešćih riječi koje ljevica koristi su -“podjele”. Pri tome nameću domoljubnim snagama ovog društva da svojim stavovima i sustavom vrijednosti potiču podjele među ljudima.
Međutim, kad smo to mi bili jedno, pa da se sad dijelimo?
Od samog početka mi nismo bili jedno.
Oni su više voljeli i još vole Jugoslaviju, Bleiburg im je bio mjesto zaslužene kazne ustaše.
Domovinski rat će formalno poštovati ali će zato rado isticati Reihl Kira kao mirotvorca naspram HDZovskih emigracijskih ratnohuškača, naglašavati će hrvatske zločine u Domovinskom ratu a Tuđmana doživljavaju kao onoga kojega je smrt spriječila da ne završi u Haagu.
HOS doživljavaju kao ustašku miliciju koja se borila za obnovu NDH.
Hrvatska im je agresor u BiH a Hrvati iz BiH remetilački faktor koji dijeli Bosnu.
Oni su za istospolne brakove, otvorili bi granice migrantima i dijelili im državljanstva a molitelje na trgovima bi hapsili.
Hrvate nitko ne dijeli, Hrvati od početka nisu bili jedno tijelo. U stvarnosti, niti u Domovinskom ratu.
Da hrvatski branitelji nisu pokazali iznimnu hrabrost i odlučnost i da Srbi nisu odmah krenuli u otvoreno četnikovanje po kojemu su Stipe Šuvar i Dobroslav Paraga, jednake ustaše, imali bi nove partizanske odrede “lojalnih i poštenih Hrvata” koji bi se pridružili agresoru u “defašizaciji” Hrvatske , jasno tek kad bi agresor bio pred Zagrebom a Hrvatska pred porazom.
Za ljevicu, “podjela” je ono kad ne misliš slijepo kao oni i ne klekneš pred njima i njihovim sustavom vrijednosti.
A vuk ne kleči pred rodentom.” napisao je Karačić.
