BOBAN NIJE VEĆI OD DINAMA I ZAGREBA – NOVI MAKSIMIR NEĆE BITI NJEGOV PRIVATNI PROJEKT NI SPOMENIK ONIMA KOJI SU DANAS NA ČELU KLUBA ILI GRADA! PITANJA O MILANSKOM STUDIJU OSTAJU – JE LI MILANEZ BOBAN POZNAVAO PRIJE NATJEČAJA FANTINIJA I ROSSIJA IZ POBJEDNIČKOG DVOJCA ‘VG13 ARCHITECTS” IZ MILANA I JE LI S NJIMA KOMUNICIRAO, IZRAVNO ILI NEIZRAVNO!?
Nogometna javnost danas je dobila ono što čeka desetljećima – izgled novog Maksimira. I umjesto oduševljenja, krenuo je val nezadovoljstva. Četiri odvojene tribine, otvoreni kutovi i izgled koji mnogima previše podsjeća na sadašnji stadion izazvali su lavinu kritika. U Indexovoj anketi čak 76 posto od više od 9000 sudionika reklo je da im se pobjedničko rješenje ne sviđa, a slične reakcije preplavile su i društvene mreže.
Najlakše je za sve okriviti Tomislava Tomaševića. Gradonačelnik je politički najvidljivija figura cijelog projekta i logično je da prvi prima udarce. Ali nogometna odgovornost ovdje puno više pripada Zvonimiru Bobanu. On je bio član Ocjenjivačkog suda, glavni nogometni autoritet u toj skupini i danas upravo on najglasnije brani izabrano rješenje. Uz Bobana su u žiriju bili Tomašević, ministar Tonči Glavina i šest arhitekata.
Boban nam danas govori da nije želio “IKEA stadion”, neku konfekcijsku arenu kakvih ima po svijetu, nego nešto posebno, urbano i zagrebačko. Poručuje i da će protivničke momčadi na novom Maksimiru osjećati respekt, pa čak i strahopoštovanje.
Ali navijači ne traže predavanje iz “filozofije arhitekture” nadmenog “profesora” Bobana. Traže stadion na kojem će se čuti 35.000 ljudi.
A tu dolazimo do prvog velikog problema ovog projekta. Stadion nije kompaktan. Četiri tribine odvojene su jedna od druge, kutovi su otvoreni i upravo zato odmah se otvara pitanje akustike. Na nogometnom stadionu atmosfera nije estetski dodatak nego jedan od njegovih ključnih elemenata. Ako se zvuk rasipa kroz otvorene prostore, lako se može dogoditi da 15.000 ljudi na kompaktnijem stadionu napravi bolju atmosferu od 35.000 na novom Maksimiru.
Drugi problem je još jednostavniji, a to je vrijeme. Zagreb nije grad u kojem se nogomet cijele godine igra na 20 stupnjeva. Zima zna ugristi, puše, pada kiša, a otvoreni kutovi stadiona prirodno otvaraju pitanje zaštite gledatelja. Toliko je očito da je Boban već prvog dana morao odgovarati zašto stadion nije zatvoren.
A onda postoji i detalj koji zaslužuje jasan odgovor. Pobjednički projekt izradio je mladi studio VG13 Architects iz Milana, a Boban je s Milanom profesionalno vezan praktički cijeli život. Bio je zvijezda AC Milana, ondje je proveo najveći dio igračke karijere i kasnije se vratio kao klupski direktor. Istodobno je sjedio u žiriju koji je izabrao upravo milanski studio.
Radovi su, prema riječima Tomaševića, bili šifrirani. To je važna činjenica. Ali upravo zato Boban može vrlo jednostavno otkloniti svaku sumnju: neka jasno kaže je li prije natječaja poznavao Tommasa Fantinija ili Alberta Rossija, je li ranije čuo za VG13 i je li s tim ljudima ikada izravno ili neizravno komunicirao.
Najviše ipak iritira ton kojim pokušava objasniti da je problem možda u nama koji ne razumijemo veliko arhitektonsko djelo. Nije. Navijač ne mora imati diplomu arhitekture da bi znao želi li stadion s četiri otvorene tribine i kako zamišlja atmosferu na Dinamovim utakmicama.
Boban je značajna figura Dinama i svakako ima težinu u hrvatskom nogometu. Ali upravo zato njegova odgovornost mora biti veća, a ne manja. Nije veći od Dinama, nije veći od njegovih navijača i nije veći od Zagreba. Novi Maksimir neće biti njegov privatni projekt ni spomenik jednoj generaciji ljudi koja je danas na čelu kluba, Grada ili države. Građani Zagreba i navijači Dinama spremni su se za to boriti.
✏️Dražen Ćurić, teleskop.hr
Crodex.net
