FILIP HRGOVIĆ PRVAK SVIJETA! POVIJESNA, ČUDESNA VEČER KAD JE HRVATSKA DOBILA SVJETSKOG TEŠKAŠKOG PRVAKA! PRVOG U POVIJESTI! FILIP U EMOTIVNOM POBJEDNIČKOM GOVORU NAKON POBJEDE ŽIVOTA: “OVO NISAM BIO JA, NEGO ISUS KRIST U MENI. OTAC, SIN I DUH SVETI. GUBIO SAM SVAKU RUNDU, ALI DUH SVETI MI JE DAO SNAGU DA IZDRŽIM”
Bravo, bravo FILIP HRGOVIĆ!
‘Ovo nisam bio ja, nego Isus Krist. Gubio sam svaku rundu, ali Duh Sveti mi je dao snagu da izdržim‘
Povijesna večer u Londonu, u O2 Areni, večer u kojoj je Hrvatska dobila prvi put u povijesti prvaka svijeta u profesionalnoj teškoj kategoriji! Naš Hrga, dečko iz Sesveta je na svjetskom tronu!
Filip Hrgović utišao je londonsku O2 Arenu pobjedom nad mladim, favoriziranim britanskim “novim Mike Tysonom”, Mosesom Itaumom, u njegovom “dvorištu”, pred njegovom publikom, ali i pred očima cijelog svijeta. Tehničkim nokautom u devetoj rundi osvojio je pojas svjetskog IBF prvaka u teškoj kategoriji. I to u ludom, čudesnom, nevjerojatnom, rijetko viđenom meču, kakvih doista nije bilo puno u povijesti. Da čovjek izgubi osam rundi i onda pobijedi nokautom u devetoj, i to ne ‘lucky punchom‘, nego u toj rundi toliko isprebija suparnika da ga treneri moraju spašavati bacanjem ručnika, da sudac prekine meč! Čudesno, neviđeno, spektakularno, nevjerojatno! Baš kao što zvuči i ovo: Hrvatska ima svjetskog prvaka u boksu u teškoj kategoriji!
Nakon trijumfa života, Filip je u emotivnom pobjedničkom govoru rekao:
- Da vam kažem nešto, ovo večeras nisam bio ja, nego Isus Krist u meni. Otac, Sin i Duh Sveti. Gubio sam, svaku rundu bio sam nadboksan i ne znam otkud sam izvukao tu energiju u toj devetoj rundi. To je bila snaga Duha Svetoga, dao mi je snagu da sve izdržim i da imam najbolji kamp. On me spojio s ovim sjajnim trenerom Abelom Sanchezom zbog kojeg sam bio u formi života, kao što me spojio i s Keithom Connollyjem, i ostalim članovima mog tima i sparing partnerima. On mi je namjestio sve, hvala mom kralju Isusu Kristu – rekao je najbolji hrvatski boksač i novi IBF prvak nakon velike pobjede u Londonu pa se obratio Itaumi:
- Je li brada važna? Je li brada važna? On je nevjerojatan borac, želim mu zahvaliti što mi je dao priliku da postanem nova superzvijezda teške kategorije, Ja sam sadašnjost, a on je budućnost, Najbolji je boksač s kojim sam bio u ringu, ali treba mu još iskustva. Ispuhao se. Znao sam da gubim runde, ali znao sam da mogu to nadoknaditi ritmom. Od prve runde sam vidio da će se ispuhati. Krenuo je jako, znao sam da će u nekom trenutku ostati bez energije. Znao sam da moram pritisnuti i to sam i napravio.
Na pitanje o sljedećoj borbi, Hrgović je odgovorio:
“Ma, kakav Frank Sanchez. Želim ujedinjenje pojaseva, želim Daniela Duboisa i Agita Kabayela, želim ujediniti pojaseve.”
Filip je uoči borbe objavio: “Nakon 20 godina boksa došla je ta večer”.
Znao je da ako ovo ne iskoristi, neće dobiti novu priliku jer je iz male Hrvatske. Iz Hrvatske, čija se himna, Lijepa naša, zaorila O2 Arenom uoči borbe kako se približavala ponoć u domovini, za njom i najpopularniji hrvatski pjevač MPT i “Geni kameni” dok je Filip ulazio u ring, a mala skupina njegovih navijača glasnicama se opirala većini u Londonu.
“Hrvatska moć! Uvijek vas sje*emo! U nogometu, boksu… Što je s vama, ljudi? Nanizao sam četvoricu Britanaca: Joycea, Adeleyea, Allena pa Itaumu. I iduću borbu želim Duboisa. Mala smo zemlja, podcjenjuju nas i gladni smo uspjeha. Znamo se boriti, preživljavati, imamo veliku želju, dobru genetiku. Hrvatska je posebna, ima nas nešto više od tri milijuna, a pogledajte koliko vrhunskih sportaša imamo – rekao je Filip na press konferenciji nakon meča, a podsjetimo da su ga Englezi već unaprijed otpisali i smatrali autsajderom.
- Bog mi je sve posložio. Testirao me protiv Duboisa i više puta. Šest godina sam imao privatne ili poslovne probleme ili ozljede i nisam mogao imati normalne pripreme. Ali išao sam dalje. Sad mi je Bog dao najbolji dar, osvojiti naslov protiv najtalentiranijeg boksača svijeta.
- Nakon poraza od Duboisa sam zaradio dosta novca, ali bio sam ogorčen, zasićen nakon 18 godina i htio sam se oprostiti od boksa. Nisam imao život osim boksa i zato sam razmišljao o mirovini. Ali cijela mi se država smijala i htio sam da moja kći bude ponosna na mene, a ne da ima oca gubitnika – rekao je Hrgović.
- Posvećujem ovo svom pokojnom ocu i kćeri, da bude ponosna što joj je tata svjetski prvak – rekao je u ringu, prije nego što se O2 Arenom zaorilo “Zovi, samo zovi!”
I jest ponosna. Kao i cijela Hrvatska. Svi smo ponosni. Dobro, možda ne baš svi…
Znamo da (mnogima) smeta.
Vjera. Ljubav. Domovina.
Izvor:Volim Dinamo
Crodex.net
