Zanimljivo je promatrati kako uvažene saborske zastupnike, Milorada Pupovca i Anju Šimpragu, ovogodišnje obilježavanje VRO Oluje potresa nešto snažnije nego prijašnjih godina pa sada, red po red, dijele “moralne lekcije” cijeloj javnosti. Osobito je slikovito kako Pupovac uporno pokušava neslužbene događaje prikačiti na službeno državno obilježavanje VRO Oluje. Nema se tu što reći, spin dostojan Vučićeve škole.
Jer dok jedni traže skandal gdje ga nema, službena proslava 31. obljetnice VRO Oluje u Kninu protekla je dostojanstveno i pobjednički, onako kako i priliči jednom od najvećih trenutaka moderne hrvatske povijesti. Bila je to proslava ponosa, slobode i zahvalnosti svima koji su za nas tu slobodu izborili. Oluja takva kakva jest ostaje trajni temelj hrvatske državnosti na ponos svih nas.
Kaže Pupovac da zna kako ovom kritikom preuzima rizik, samo ne kaže kakav. Veći mu je, čini se, bio rizik zatražiti od Anje Šimprage da se zajedno, jasno i bez iznimke ograde od stavova Draška Stanivukovića, kada je u njezinoj nazočnosti prizivao takozvanu zločinačku Srpsku Krajinu. Ni jedno ni drugo se nije dogodilo. On je ponudio deklarativnu frazu bez prave osude, a ona se poslužila selektivnom šutnjom kad je riječ o odnosima devedesetih. Tada je šutjela. Jučer je, pak, na sav glas moralizirala o ulozi Republike Hrvatske u Oluji.
Podsjetimo javnost: zastupnica Šimpraga sjedila je u prvom redu na svetosavskoj akademiji u Gračacu na kojoj je Stanivuković, kao gost, doveo u pitanje suverenitet Republike Hrvatske i otvoreno prizivao srpsku Krajinu, a potom s njim davala i zajedničke izjave za medije. Riječ je o istom Stanivukoviću koji Oluju naziva najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Do danas se ni Šimpraga ni Pupovac od tih stavova nisu nedvosmisleno ogradili.
Zato pozivam gospodina Pupovca da sljedeće godine, umjesto naknadnog traženja mrlja dođe osobno u Knin, na obljetnicu Oluje. Hrvatska je i njegova domovina, a on je zastupnik u Hrvatskom saboru. Mjesto mu je s nama u Kninu da zajedno na obljetnici Oluje proslavimo slobodu.
U demokratskom poretku šutnja nije neutralna, ona je izbor, čak i kad se prikazuje kao suzdržanost. Prava mjera nečije ispravnosti ne pokazuje se u trenutku kad je osuda jeftina i sigurna, nego u trenutku kad nešto košta, ali i znači. Kod njih, čini se, šutnja dolazi selektivno, ovisno o tome čija je povijest u pitanju.
Pupovcu i Šimpragi je očito lakše pokušati baciti mrlju na dostojanstveno službeno obilježavanje VRO Oluje nego osuditi Stanivukovića i ograditi se od njegovih stavova o zločinačkoj tzv. Republici Srpskoj Krajini od koje nas je upravo Oluja oslobađala.
Dario Zurovec
crodex.net
