Krvnik i zločinac je mrtav. Natjecanje u tome tko će ga sočnije opljuvati može početi. Tko će zauzeti višu moralnu uzvisinu, pronaći težu riječ i uvjerljivije se predstaviti kao povijesni antipod hulji krvavih ruku do ramena. No nije ostalo samo na osudi Ratka Mladića. Počelo mjeriti i tko će i koliko glasno ga od Hrvata osuditi, a tko neće. Kao da smo upravo mi s njim trgovali, švercali oružje i tražili zajednički ratni interes, a ne pojedinci koji su danas među najglasnijim moralnim sucima.
U ratnim bilješkama Ratka Mladića stoji, primjerice, kako mu pukovnik Novica Gušić referira o Safetu Oručeviću i navodi da je Gari Kovačeviću dao „1,2 milijuna njemačkih maraka“ kako bi preko njegovih kanala pribavio oružje, streljivo i eksploziv za borbe protiv HVO-a.
U istim bilješkama, koje su službeni dokazni materijal u Haagu, govori se o Oručevićevim posrednicima, kontaktima u Beogradu i potrebi organiziranja sastanka Oručevića, Gare Kovačevića i Zdravka Salapure, visokog sigurnosno-obavještajnog čovjeka Mladićeva Glavnog štaba. Razgovori zadiru u Konjic, taktičke položaje, tvornicu streljiva i barut, sve kao predmet trgovine i šverca.
Priča ne završava na Oručeviću. U ratnim zapisima, službeno prihvaćenim od Haškog tribunala, pojavljuju se Šefkija Džiho i Fatima Leho, ljudi iz strukture 4. korpusa Armije RBiH, zajedno s Oručevićem u razgovorima o uvjetima pod kojima bi Mladićeva vojska pomagala njihovim borbenim operacijama, uključujući prodaju topničkog streljiva pa čak i osiguravanje haubice s kompletnom posadom.
Kontekst nije Srebrenica, Sarajevo, kontekst su borbe protiv HVO-a, konkretno prostor Huma iznad Mostara. U istu priču ulazi i zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalić. Njegov pomoćnik Šefkija Džiho poslije je opisivao kontakte s Novicom Gušićem, istim pukovnikom koji će o Oručeviću referirati Mladiću. Prema tom svjedočenju, Gušić je Pašaliću, uz opremu i streljivo, ponudio čak 1.200 vojnika Mladićeve VRS za zajedničku operaciju protiv HVO-a južno od Mostara.
Pašalić je ponudu u ljudstvu odbio i to treba jasno kazati. Ali činjenica da se na toj razini uopće razgovaralo o suradnji i ponudi 1.200 Mladićevih vojnika za udar na HVO dovoljno govori koliko je današnja sterilizirana i čisto moralna verzija ratne povijesti udaljena od stvarnosti.
Mladićevim ljudima odgovaralo je da Armija RBiH i HVO iscrpljuju jedni druge. Dijelu bošnjačkog političkog i vojnog vodstva je to itekako odgovaralo. Odgovarali su Mladićevi kanali za oružje, streljivo, topništvo, robu i, naravno, za šverc!
Zato ovdje nije problem to što se danas osuđuje Ratka Mladića. Treba ga osuđivati zbog onoga što je učinio i zbog čega je pravomoćno osuđen. Problem je kada ista politika natjecanjem u pljuvanju želi izbrisati vlastiti odnos prema Mladiću i njegovu vojnom sustavu onda kada im je taj odnos bio koristan. Danas mjere riječi osude Hrvatima, pa i meni osobno. Nisam ja trgovao s Ratkom Mladićem, gospodo, vi ste!
Glumite moralnu uzvišenost i nepomirljivost s čovjekom čije vlastite bilježnice čuvaju vaša imena, milijunske iznose, oružje, eksploziv, posrednike, sastanke i razgovore u cilju napada na hrvatska područja.
Krvnik je mrtav.
Arhivi nisu: https://ucr.irmct.org/…/IT-04-74/MRA19577R0000311270.pdf
Izvor:Slaven Raguž
