Kad se Hrvatima soli rana, a sve se zove “svečana sjednica”
Načelnik Općine Jablanica Emir Muratović svečanu sjednicu u povodu Dana općine sazvao je 21. veljače u muzeju „Bitka za ranjenike na Neretvi“, nekadašnjem logoru za Hrvate. Hrvatski predstavnici odbili su sudjelovati.
Sada zamislite sljedeću scenu i koja bi bila reakcija medija.
Keraterm u Prijedoru. Prostor u kojem su ljudi mučeni, zatvarani, ponižavani.
I onda – vlast grada Prijedora odluči upravo tamo održati svečanu sjednicu povodom Dana grada. Pozovu političke predstavnike naroda koji je ondje prošao kroz torturu. Govori, protokol, kamere, osmijesi.
Bi li to bilo normalno? Bi li to bilo “suživot”? Bi li to bilo dostojanstveno?
Naravno da ne bi.
Ali kad se ista logika primijeni na Hrvate – onda odjednom postaje “multietnički događaj”, “institucionalna praksa” i “pitanje perspektive”.
U Jablanica je svečana sjednica sazvana u prostoru tzv. Muzeja – objekta koji je tijekom rata bio koncentracijski logor za Hrvate u kojem su bili zatočeni čak i djeca.
Logor u Muzeju u Jablanici 15. travnja 1993. osnovalo je Ratno predsjedništvo za općine Konjic, Jablanica i Prozor- Rama na čijem je čelu bio zloglasni dr. Safet Ćibo. Od osnivanja do zatvaranja logora 1. ožujka 1994. kroz njega je prošla 891 osoba hrvatske nacionalnosti. Zarobljenici su bili izloženi užasnim torturama koje mnogi od njih nisu preživjeli. Najveći dio zatvorenika logora Muzej u Jablanici bili su civili iz Jablanice, Doljana, Drežnice, Grabovice i okolnih mjesta.
Posebno je bolna činjenica da je kroz logor prošlo više od 60 djece različitih uzrasta. Najmlađe od njih Gabrijel Jurkić iz Doljana imalo je tek 28 dana. Među zarobljenicima bili su i brojni starci od kojih je najstariji Mato Marjanović također iz Doljana, imao 81. godinu i bio je slijep. Žene su bile žrtve silovanja, a u zatočeništvu je rođena i jedna beba. Za zločine nad hrvatskim zarobljenicima u logoru Muzej u Jablanici, pored neposrednih izvršitelja, pravomoćno je pred Sudom BiH 2018. godine osuđen i Nihad Bojadžić, zamjenik zapovjednika specijalnog odreda Zulfikar. Bojadžić je osuđen na 15 godina zatvora za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti u Jablanici , uključujući i silovanja i nečovječno postupanje te za zločine nad Hrvatima u Trusini u Konjicu.
I nitko se, barem iz “glavnih” medijskih redakcija, nije zapitao: je li to elementarno pristojno?
je li to civilizacijski minimum?
Jer kad su žrtve Hrvati – empatija očito ima rok trajanja.
