Otišla je prerano, ali ostaje simbol hrabrosti, dosljednosti i borbe za ideale koje nije bila spremna izdati.Iza nje ostaje velika praznina, ali i trag žene koja se nije povijala pred pritiscima.
U nastavku donosimo emotivnu objavu Marina Miletića povodom prerane smrti Ivone Milinović:
”Zbogom, draga Ivona – od tvog prijatelja Mostovca
Jutros, dok sam hodao prema Saboru, stigla mi je poruka od prijateljice Maje. Ivona je preminula.
Nevjerica. Tuga. Tišina.
Mlada žena, tek u 39. godini, otišla je s ovoga svijeta. Preselila se u nebeski Jeruzalem. Iza nje su ostali suprug, djeca, obitelj… Njima ovim putem upućujem iskrenu, duboku i kršćansku sućut – s poštovanjem i tugom koju je teško opisati riječima.
Mi, mnogi Mostovci u Rijeci, voljeli smo tu našu Ivonu. Kažem „našu“, iako je ona svim srcem voljela – HDZ. Onaj izvorni, zbog kojeg je ta stranka i nastala, prije nego što su ga mnogi razvukli i pretvorili u nešto drugo.
Ali kad kažem „naša Ivona“, mislim na nešto veće – na Hrvatsku.
S njom smo razgovarali, raspravljali, nekad se i posvađali pa opet pomirili. No jedno joj nitko ne može oduzeti: voljela je Hrvatsku iskreno, snažno i bez kalkulacija. Više nego mnogi koji su politiku pretvorili u karijeru i sredstvo za osobnu korist.
Za Ivonu politika nije bila posao. Bila je ljubav. Strast. Poziv. Služenje.
I upravo ju je ta strast, na kraju, koštala – i zdravlja.
Bila je krhka žena lavljeg srca. U Gradskom vijeću Rijeke stajala je nasuprot moćnima. Suprotstavila se, bez straha, sustavu i ljudima koji nisu navikli da ih se proziva. Napadali su je, vrijeđali, pokušavali slomiti – jer su u njoj vidjeli opasnost. I bili su u pravu.
Prije nekoliko godina bila mi je gošća u podcastu. Govorila je otvoreno, bez zadrške, i o vlastitoj stranci i o pogreškama koje je vidjela. Bila je hrabra – i tada, i uvijek.
Stajao sam uz nju kad su je napadali. Kad su je mediji razvlačili. Kad su joj riječi izvlačili iz konteksta i pokušavali je utišati.
Posljednju poruku razmijenili smo 23. ožujka.
Draga naša riječka lavice, neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko voljela.
I oprostite mi na ovoj rečenici, ali moram je izreći:
Uzalud je živjeti sto godina ako živiš kao kukavica, savijen pred lažnim bogovima ovoga vremena.
Ivona je živjela kratko – ali istinski.
Zato će ostati. U sjećanju. U pričama. U srcima.
Autentična. Svoja. Nepokolebljiva.
U moru onih koji glume – ona je bila stvarna.
Nedostajat ćeš svojoj Rijeci. I svima nama.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine.
I podari joj mir za kojim je na ovoj prolaznoj zemlji toliko žudjela.
Do dana kada ćemo se opet sresti.
I kada ćemo se, možda, nasmijati svemu zbog čega smo plakali.
Zbog svega što nas je brinulo… a bilo je tako malo potrebno.
Vidimo se, naša Ivona.
Vole te tvoji prijatelji iz Mosta.” napisao je Marin Miletić.
