Smrt Julienne Bušić ponovno je otvorila pitanje odnosa dijela hrvatske političke scene prema ljudima koji su vlastite živote podredili ideji slobodne Hrvatske. Dok su tisuće Hrvata s poštovanjem i emocijama ispratile Julienne Bušić – Amerikanku koja je Hrvatsku voljela više nego mnogi rođeni Hrvati – dio političke i medijske scene ni tada nije mogao sakriti prijezir prema simbolima hrvatske borbe za neovisnost.
U tom kontekstu politički aktivist i analitičar Marijan Knezović objavio je žestoku poruku upućenu saborskoj zastupnici Dalija Orešković, optuživši je da političku vidljivost gradi na vrijeđanju Zvonka i Julienne Bušić te hrvatskih heroja poput Jean-Michela Nicoliera.
Njegovu objavu donosimo u nastavku:
”Postoji jedna “hrvatska” političarka i zastupnica. Smatram ju lešinarkom i sramotom za divni ženski rod. Karijeru već mjesecima održava živom gadljivim vrijeđanjem Julienne i Zvonka Bušića te pljuvanjem po Jean-Michelu Nicolieru. Ako želite da vas takav moralni talog napada i izvrće ruglu, recept je jednostavan: postanite hrvatska heroina ili heroj. Volite Hrvatsku kao Hrvat Zvonko, kao Francuz Jean, kao Amerikanka Julienne koju je jučer Hrvatska vojska ispratila s najvećim počastima i odlikovanjima kao “vojnikinju Republike Hrvatske” uz nevjerojatno puno hrvatskih ljudi. Bit ćete gaženi od raznoraznih narikača i njihovih satelitskih medija.
Neću imenovati “gospođu.” Bojim se da mi se ne pokvari mobitel ukoliko natipkam njezino ime i prezime. Naime, na njemu imam antivirus, pa ju možda očisti software. Ono što mi je druga vrsta softwarea omogućila, uz kontakte koje imam je posve drukčije. Tako sam već prvog ožujka ove godine upozorio dotičnu hrvatsku saborsku zastupnicu koja mrzi Hrvatsku da se prestane iživljavati nad tad pokojnim Zvonkom i tad živom Julienne. To je hrvatsku heroinu pogađalo jer nije mogla vjerovati kakvi ljudi sjede u saborskim klupama i koliko su daleko spremni ići bez ikakvog moralnog ili ljudskog kompasa. Njezino srce je bilo čisto i drukčije. Anđeosko. I trpilo je bol neshvaćanja iako je samo voljela. Sve druge i svoju Hrvatsku.
Dotična zastupnica se uvrijedila te krenula prijetit da “ne znam tko je ona” i slično te kako ću upoznati “njezinu drugu stranu.” To bi valjda bila neka dobra strana, jer valjda nema dvije loše strane. Tu dobru stranu nisam upoznao. Jako sam se uplašio gospođe koja sjedi u saborskim klupama o našem trošku. Čak sam i drhtao od straha i nisam spavao noćima. Zapravo znam puno više o njoj nego što misli. Misliti kako ti saborska klupa daje moć, a zanemariti druge instance koje pružaju informacije, jako je naivno. Kao i svaki njezin pokušaj da od heroja radi zločince. Od zdravog razuma parodiju, a od istine laž. Od sebe karikaturu.
Ono što jest važno je činjenica da sam joj jako plastično i dobronamjerno objasnio kako će imati reperkusije ukoliko nastavi karijeru čuvati huškanjem na Julienne i Zvonka. U najboljoj namjeri prema djeci poštovane zastupnice, ljudski sam ju upozorio kako otac i njezine djece “namazan” skida sa sebe odjeću kao striper dok ga masira dama sumnjivog morala (i dalje moralnija od dotične zastupnice) dok se održavaju ilegalni kockarski “eventi” u stanu u kojem joj borave i djeca.
Nije mi vjerovala te mi je napisala kako bi “ona svakako to znala da je tako.” Nisam znao da je i agentica, ali si je očito to umislila. Zastupnica 007. Pardon, 000. Zatim sam joj poslao fotografiju koja to dokazuje zajedno s preslikom dopisivanja koja to potkrijepljuje. Tad se malo pogubila, valjda jer je shvatila kako ne zna sve i kako uvijek postoje ljudi koji znaju više. Profesionalna deformacija. Upozorio sam ju i kako USKOK ima predmet po pitanju oca njezine djece, što također nije vjerovala, ali sam joj onda kao potvrdu poslao i mjesec te godinu otvaranja predmeta zajedno s OIB-om oca njezine djece. Ups.
Naravno, nisam joj prijetio jer to nije moj stil, ali sam joj opet dao na znanje kako treba zašutiti o Zvonku i Julienne jer očito nema pojma što priča te time šteti tad živoj Julienne i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Jedno vrijeme joj je išlo dobro, ali se jučer, kad se heroina Julienne spustila kraj svog Zvonka, valjda nije mogla suzdržati. Na dan sahrane jedne heroine, možda i najveće ikada, krenula je opet doslovno lešinariti nad njihovim mrtvim tijelima, dok su se Zvonko i Julienne bavili djelima kako bi njezina djeca bila slobodna. Katastrofa. Umjesto da kaže hvala, kupi lajkove na mrtvim herojima. Ne brinite, dobro ju plaćamo za to dok ona u slobodno vrijeme blati Tuđmana koji joj je omogućio da ima stolicu u koju može sjest, a s kojim je blisko u uredu surađivala upravo Julienne.
Znate tko će dotičnoj zastupnici doći na sprovod kad umre? Vjerojatno djeca, prva rodbina, ako i to te, čovjek koji vozi lijes od mrtvačnice do groba i dva vrapca koji će sletit na cvijeće susjednog groba. Možda, ali samo možda, i svećenik. Mogu razumijeti da se neka zastupnica pretvara kako je feministkinja, a jedino što ju privlači je mizogin odnos prema njoj samoj. Mogu razumijeti kako ljudi griješe, svi mi. Mogu razumijeti kako netko ima drugačija stajališta. Ono što ne mogu razumijeti je to da netko na mrtvim herojima gradi karijeru, huška javnost, kupi lajkove i naslikava se s prijezirom u očima. Takvi će imati i mrtvu karijeru.
Zašto ovo pišem? Jer je to nažalost često slika naše Domovine. Hranimo ljude koji ju mrze, plaćamo njihove eskapade, potičemo njihovu bezdušnost i manjak suosjećanja i empatije, a sve jer smo na to natjerani. To nije Hrvatska koju je sanjala Julienne, koju je sanjao Zvonko ili “Vukovarac” Jean. To nije Hrvatska koju želimo ostavit našim najmanjima.
Draga zastupnice, iznimno dobro poznajem tvoj modus operandi, izigravanje žrtve, kmečanje i slično. Mog dobrog prijatelja je policija zbog tebe ispitivala, a čovjek je dobar kao kruh. Slobodno pozovi policiju da me pritvore i ispitaju jer ćeš se prepoznati. Time si mi i prijetila. Policija je kod mene uvijek dobrodošla i jako ih poštujem. Slobodno izlobiraj da idem u istražni zatvor, to je ništa od zatvora naspram onog što su u zatvorima zbog Hrvatske prošli Julienne i Zvonko. Kako uđem, tako ću i izaći. I pospi se pepelom prije nego idući put izustiš ili natipkaš prezime Bušić.
Zbog tvoje djece se trudim biti gentleman ali ti duboko savjetujem da me ne vučeš za jezik, a ni za dušu jer se radi o Zvonku i Julienne. Oni su duhovni roditelji hrvatske nacije. Sjeti se prvog ožujka i mog dobronamjernog savjeta. Ponovit ću ti ga: “Okani se Bušića.” Plati misu za svo pranje hrvatskih mozgova i nadaj se da će ti Bog oprostiti. Ja neću ako nastaviš, onda će sva istina procvasti, potkrijepljena dokazima. A sad lijepo nastavi parazitirat na proračunu jer ionako nemaš pametnijeg posla.” napisao je Knezović
