Kolumna Ivice Šole razotkriva ono o čemu građani govore godinama – da najveća prijetnja Hrvatskoj nije kritika pravosuđa, nego pravosuđe koje prečesto ostavlja dojam pristranosti, selektivnosti, beskonačnih procesa i dvostrukih mjerila.
Postoje tekstovi koji nadilaze dnevnu politiku. Kolumna Ivice Šole u Slobodnoj Dalmaciji jedan je od njih. Ona nije tek osvrt na dugogodišnji sramotni sudski proces protiv Branimira Glavaša, nego optužnica protiv sustava koji je kod velikog dijela hrvatskih građana odavno izgubio ono najvrjednije – povjerenje.
Može li država biti snažna ako njezino pravosuđe kod mnogih izaziva sumnju umjesto sigurnosti? Može li građanin vjerovati institucijama kada procesi traju desetljećima, presude se ukidaju, ponavljaju i vraćaju na početak, a pravda djeluje spora i nedosljedna?
Upravo je slučaj Branimira Glavaša za mnoge postao simbol takvog pravosuđa. Bez obzira na različite stavove o samom predmetu, teško je pronaći opravdanje za činjenicu da jedan kazneni postupak traje više od dva desetljeća. Takva sporost ne šteti samo optuženiku ili žrtvama, nego ruši vjerodostojnost cijelog sustava.
Šolina kolumna podsjeća na ono što mnogi godinama osjećaju – da hrvatsko pravosuđe prečesto ostavlja dojam kako nisu svi jednaki pred zakonom. Kada građani steknu takav dojam, nestaje povjerenje u institucije, a s njim i osjećaj da država postoji radi zaštite svojih građana.
Najveći problem nije samo jedna presuda ili jedan proces. Problem je što se godinama gomilaju primjeri zbog kojih javnost sve češće postavlja pitanje služi li pravosuđe isključivo zakonu ili je previše puta bilo izloženo političkim, ideološkim ili drugim utjecajima. Takvu percepciju institucije ne mogu ignorirati.
Pravosuđe mora biti posljednje utočište pravde, a ne izvor novih sumnji. Ako građani izgube vjeru da će pred sudom dobiti pošten i učinkovit postupak, tada nije ugrožen samo ugled sudova nego i temelji pravne države.
Zato Šolina kolumna nije priča samo o Branimiru Glavašu. Ona je poziv na ozbiljno preispitivanje hrvatskog pravosuđa. Jer država koja ne uspije vratiti povjerenje u svoje sudove riskira da izgubi povjerenje u samu sebe.
Hrvatska ne treba pravosuđe koje će zadovoljavati političke ili ideološke interese. Treba pravosuđe koje će biti brzo, nepristrano i jednako prema svakome. Sve dok velik broj građana smatra da to nije slučaj, ovakve će kolumne izazivati snažan odjek – ne zato što stvaraju nepovjerenje, nego zato što ga opisuju.
