Ne zato što je nama poništen pogodak u 13. minuti nadoknade, nego zato što razvodnjava strast, oduzima spontanost i daje (manjkavoj) tehnologiji preveliku ulogu u ljudskoj igri.
Zabiješ gol koji nosi pobjedu, osigurava prolaz dalje ili osvaja prvenstvo, a onda neka ekipa mjerka milimetre, vuče neke linije da bi utvrdila mikronsku prednost koja vrlo često nije ni presudna. Pritom još nerijetko i griješe i ne primjenjuju pravila dosljedno.
VAR je uništio milijun epskih trenutaka poput onoga sinoć koji nogomet čine divnom igrom. O tome da je usporenom snimkom svaki kontakt u očima suca učinio ubojstvom s predumišljajem ne treba ni govoriti. Doslovno svaki dodatni pregled usporene snimke izgleda gore nego stvarni kontakt. Tako je bilo i sinoć.
Tehnologija u službi nogometa – donekle u redu kako bi se izbjegle baš očite i teške pogreške. Nogomet u službi tehnologije – ubojstvo igre.
Kako je Matanovićeva kosa utjecala na igru? Lopta nije promijenila ni smjer ni rotaciju, dakle kao da se ništa nije dogodilo. Ali tu je senzor da nam pokaže graf koji nedvojbeno utvrđuje to “ništa” čime ono postaje “nešto”. Nešto što ruši snove i ubija igru.
VAR – ili barem njegova primjena – veća je šteta nego korist.
Mate Mijić
