Strašna razina političkog i zdravstvenog licemjerja – ili još jedan dokaz koliko je tijekom pandemije javnosti govoreno jedno, dok se iza zatvorenih vrata raspravljalo nešto sasvim drugo?
Nova otkrića iz dnevnika i komunikacije Anthonyja Faucija ponovno otvaraju pitanje koliko su američke zdravstvene institucije tijekom pandemije bile spremne javnosti otvoreno govoriti o stvarnoj učinkovitosti COVID cjepiva.
Prema zapisima koji su sada u središtu pozornosti, u kolovozu 2022. unutar američkih zdravstvenih institucija vodila se rasprava o tome treba li CDC javno objaviti da cjepiva pružaju vrlo ograničenu zaštitu od same infekcije i prijenosa virusa.
Fauci je 6. kolovoza 2022. u svom dnevniku zapisao da je Ron Klain, tadašnji šef kabineta predsjednika Joea Bidena, bio „bijesan“ na tadašnju ravnateljicu CDC-a Rochelle Walensky jer je navodno željela objaviti izjavu prema kojoj cjepiva više praktički ne štite od infekcije.
Fauci je pritom, prema vlastitim bilješkama, smatrao da je zaštita od stvarne infekcije „u najboljem slučaju niska do umjerena“, ali ne i potpuno nepostojeća.
Problem je, međutim, bio u tome što bi takva javna poruka mogla biti u suprotnosti s tadašnjim nastojanjima američke administracije da građane potakne na cijepljenje novim bivalentnim cjepivima prilagođenima varijanti BA.5.
Dva dana kasnije održan je sastanak predstavnika zdravstvenih institucija na kojem se raspravljalo o formulaciji službenog teksta CDC-a o učinkovitosti cjepiva u sprječavanju infekcije i prijenosa.
Prema Faucijevom dnevniku, rezultat je bio tekst koji je smatrao „ispravnim“. Umjesto naglašavanja slabljenja zaštite od infekcije, ta je činjenica predstavljena kao argument za novo docjepljivanje.
Fauci je pritom upozorio da bi otvoreno priznanje ograničene zaštite od infekcije moglo biti problematično jer bi se moglo protumačiti kao proturječno tadašnjim preporukama za cijepljenje, ali i naporima da se cijepljenje u određenim okolnostima učini obveznim.
„Ona će slijediti moj savjet“
Još jedan dio dnevničkih zapisa odnosi se na Faucijev odnos s tadašnjom ravnateljicom CDC-a Rochelle Walensky.
U zapisu iz svibnja 2021. Fauci je, govoreći o promjeni preporuka za cijepljene osobe, zapisao: „Ona će slijediti moj savjet.“
U drugom slučaju, prema navodima iz dnevnika, Fauci je intervenirao nakon odluke savjetodavnog odbora CDC-a koji je glasovao protiv šire preporuke za docjepljivanje određenih profesionalnih skupina.
Prema njegovim zapisima, Fauci je kontaktirao Walensky i tražio da preispita odluku.
Nakon telefonskog razgovora u ranim jutarnjim satima zapisao je: „Konačno! Rochelle me poslušala.“
Ako su ovi zapisi točno interpretirani, nameće se sasvim legitimno pitanje: koliko su ključne odluke američke zdravstvene politike tijekom pandemije doista bile rezultat neovisne procjene stručnih tijela, a koliko političkog i institucionalnog pritiska?
Što su građani zapravo trebali znati?
Nitko ozbiljan ne može tvrditi da cjepiva protiv COVID-a nikada nisu pružala nikakvu zaštitu. Ključno pitanje je nešto drugo – što se točno tvrdilo javnosti, kada se to tvrdilo i koliko su te tvrdnje odgovarale podacima kojima su zdravstveni dužnosnici tada raspolagali.
U početku pandemije javnosti se često govorilo u vrlo jednostavnim kategorijama: „sigurno i učinkovito“, „štiti od infekcije“ i „sprječava širenje“.
Kasnije je postalo jasno da se zaštita od infekcije i prijenosa značajno smanjuje, osobito pojavom novih varijanti virusa.
Sada objavljeni zapisi ponovno otvaraju pitanje jesu li pojedini zdravstveni autoriteti te činjenice javnosti komunicirali dovoljno jasno i pravodobno – ili su ih pokušavali prezentirati na način koji će što manje narušiti povjerenje u tadašnju politiku cijepljenja.
A upravo je to možda i najveći problem.
Ako su zdravstvene institucije znale da zaštita od infekcije više nije onakva kakvom je ranije predstavljana, građani su imali pravo to znati bez uljepšavanja i političkog PR-a.
Jer povjerenje se ne gradi tako da se neugodne činjenice skrivaju od javnosti.
Gradi se upravo suprotno – tako da se građanima kaže istina, čak i kada ta istina nije politički zgodna.
I zato je ključno pitanje danas mnogo šire od samog Faucija:
Ako se pokaže da su najviši zdravstveni dužnosnici jedno govorili javnosti, a drugo zapisivali iza zatvorenih vrata – što to govori o sustavu koji im je omogućio takvo ponašanje?
A možda još neugodnije pitanje glasi:
Što govori o onima koji i danas, nakon svega, odbijaju preispitati njihove postupke?
crodex.net
