Škola se nalazila tik uz vojni kompleks IRGC-a, no činjenica da su stradale djevojčice ne ostavlja prostor relativizaciji – riječ je o događaju koji mora imati jasnu odgovornost.
Ratovi su oduvijek donosili tragedije, ali postoje događaji koji nadilaze uobičajenu brutalnost sukoba i otvaraju teška pitanja odgovornosti. Pogodak raketom u djevojačku školu, u kojem je život izgubilo na desetke djece, jedan je od takvih slučajeva. Bez obzira na kontekst sukoba, smrt djevojčica predstavlja tragediju koja zahtijeva ozbiljnu istragu i odgovornost.
Prema dostupnim informacijama, školski objekt nalazi se na području koje je godinama bilo povezano s vojnim kompleksima. Na satelitskoj snimci vidi se kako je zgrada škole (označena crvenom bojom) smještena na rubu velikog kompleksa povezanog s infrastrukturom Iranske revolucionarne garde (IRGC), označenog žutom linijom. Vizualno gledano, dojam je gotovo kao da je školska zgrada dio šire vojne zone.
Dodatnu složenost situaciji daje činjenica da je zgrada navodno desetljećima bila dio vojnog kompleksa, a tek prije desetak godina izuzeta iz tog sustava, ograđena i prenamijenjena u civilnu instituciju – djevojačku školu. Takva prostorna blizina vojnog i civilnog objekta u ratnim uvjetima uvijek nosi veliki rizik.
Ipak, ta činjenica ne može biti opravdanje za ono što se dogodilo.
U međunarodnom humanitarnom pravu postoji jedno temeljno načelo: civilni ciljevi moraju biti zaštićeni. Posebno se to odnosi na škole, bolnice i druge objekte u kojima borave djeca i civili. U takvim situacijama standardi identifikacije ciljeva moraju biti maksimalno strogi upravo zato da bi se izbjegle tragedije poput ove.
Kada raketa pogodi školu i ubije desetke djece, teško je takav događaj svesti na „pogrešku“. Ratne operacije koje uključuju gađanje u gusto naseljenim ili kompleksnim zonama zahtijevaju najvišu razinu provjere i procjene rizika. Upravo zato međunarodno pravo jasno naglašava odgovornost za napade koji nesrazmjerno pogađaju civile.
U tom smislu ova tragedija ne smije ostati tek fusnota u vijestima.
Za svaku poginulu djevojčicu mora postojati odgovor na pitanje kako je do toga došlo i tko je za to odgovoran. Bez obzira na političke ili vojne okolnosti, odgovornost za smrt djece nikada ne smije biti relativizirana.
Možda najbolju perspektivu daje jednostavna usporedba: zamislimo da je tijekom neke vojne operacije hrvatske vojske , primjerice tijekom Oluje, projektil pogodio školu i ubio 60 djece. Posljedice takvog događaja bile bi ogromne – političke, pravne i moralne.
I upravo zato, ista načela moraju vrijediti za sve. Rat ima svoja pravila, a jedno od njih je da djeca nikada ne smiju biti meta.
Kada se to dogodi, svijet ne smije okrenuti glavu.
