PovijestDomovina

Tomislav Merčep-neosporna istina koja se mora znati

Tomislav Merčep, prvi zapovjednik obrane Vukovara, dragovoljac i junak Domovinskog rata u njegovo najteže vrijeme kada je Hrvatska trebala nestati.

Na današnji dan prije godinu dana umro je prvi zapovjednik obrane Vukovara i ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova Tomislav Merčep. Smrt je dočekao dan uoči komemoracije pada svog voljenog Vukovara u ruke četničkih i JNA  hordi koje su se svom mržnjom oborile na hrvatsku ‘suzu u oku’ na plavom Dunavu.

Tomislav Merčep, dragovoljac Domovinskog rata i prvi zapovjednik obrane Vukovara, umro je teško bolestan, osuđen od suda Republike Hrvatske i to – po zapovjednoj odgovornosti.

Tomislav Merčep – za jedne heroj, za druge zločinac. Ovi drugi za tako nešto imaju sudsku presudu s kojom mašu, a ovi prvi zdrav razum i dobro sjećanje na njegove herojske podvige u vrijeme kad se navalilo i puškom i topom i olovkom i zločestom riječju na njega i njegovu Domovinu.

Neosporna istina koja se mora znati: Tomislav Merčep i Blago Zadro bili su dvojac koji je u Vukovaru i Borovu Naselju okupio Hrvate spremne braniti svoj grad od četnika do zadnje kapi krvi. Velikosrpski plan bio je preuzeti Vukovar bez borbe, poput Belog Manastira još uoči ljeta 1991. godine ili eventualno u 2-3 dana očistiti ga od ‘ustaša’ do kolovoza mjeseca 1991. godine. I krenuti dalje u barbarsku rabotu sijanja smrti prema Osijeku i Vinkovcima, pa još dalje…

To bi tako i bilo da nije bilo Tomislava Merčepa, Blage Zadre i njihovih junaka koji u trapericama stadoše na branik Domovine, tamo gdje Vuka utječe u Dunav.

Njih dvojica su bili utemeljitelji nevjerojatne i nikada ispričane sage o herojstvu Hrvata u ljubavi prema Domovini. Priče koja u sebi ima elemente Masade i Alama, radosti i tuge, junaštva i smrti, ponosa i jauka, ljepote i tame.

Priča o Vukovaru upisala se u srce Hrvata i tu će uvijek živjeti.

I nitko je ne može oduzeti, pa ni oni koji žele ‘pomirbu’ baziranu na lažima i politikantstvu, bacanjem vijenaca u Dunav uoči početka pokolja i genocida nad Hrvatima Vukovara. Dan uoči kada se hrvatski narod prisjeća kao jedan svoje najveće nacionalne tragedije.

Obrana Vukovara počela je tako da je Tomislav Merčep, tada predsjednik HDZ-a Vukovara i prvi čovjek Hrvata Vukovara, dao zavjet gradu i Bogu da Vukovar bez borbe neće pasti.

Borbe u Vukovaru i oko Vukovara počinju vrlo rano, nakon pokolja policajaca u obližnjem Borovu Selu koje se naslanja na grad. Kada se vidjelo da se sprema opći napad, Merčep poziva Vukovarce početkom kolovoza 1991. na mobilizaciju. Dezertere je nazvao dezerterima i izdajnicima. „Iako je njegov postupak, što je vrijeme brzo pokazalo, bio u korist obrane grada, a i znatno šire, medijski je napadnut“ (D. Marijan).

Neke stvari, više je nego očito, ostaju iste već 30 godina.

Obranu Vukovara i sprječavanje pada grada u ruke krvoločnih četnika i besprizorne velikosrpske JNA postavio je Tomislav Merčep. To mu nitko i nikada ne može oduzeti jer je to istina. A istina ne ovisi o mišljenju bilo koga, pa niti predsjednika HDZ-a, SDSS-a ili bilo koga drugoga.

Istina je uvijek istina, sama po sebi. 

A istina je da je s Merčepom na čelu Vukovar postao stup obrane Hrvatske i simbol otpora Srbiji i velikosrbima.

Svojom odlučnošću i razumnim odlukama kontrolirao je stanje u gradu. Osim vojničke borbe, borio se za ekonomsko i sigurnosno stanje. Sve to tvrdi u svojoj knjizi ”S obje strane pakla” Borbin beogradski novinar Branislav Gulan, Srbijanac koji je bio cijelo vrijeme 1991 g . u Vukovaru. Gulan je također napisao da mu je bilo sigurnije u štabu Tomislava Merčepa negoli u štabu ratnoga zločinca Gorana Hadžića, utemeljitelja stranke SDSS koja je danas dio vlasti u Hrvatskoj.

Nakon Vukovara, Tomislav Merčep je sa svojim junacima spasio i druge gradove koji su bili pred padom u četničke ruke: Pakrac, Lipik i Gospić.

Veliki udio u obrani Pakraca i Lipika, ključnih gradova za obranu Zapadne Slavonije, dala je policijska postrojba Tomislava Merčepa.  U rujnu 1991. obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora u stvaranju Velike Srbije. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna 1991. godine. Osobiti moral obrani Gospića dao je dolazak postrojbe MUP-a Tomislava Merčepa. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i poneki drugi. Merčepov dolazak promijenio je odnos snaga u korist Hrvata, a Gospić nije pao.

Nakon rata Tomislav Merčep osuđen je, po zapovjednoj odgovornosti, za ratne zločine. Županijski sud u svibnju 2016. ga je osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik policijske postrojbe nije spriječio zločine nad civilima u Pakračkoj Poljani. Famozna zapovjedna odgovornost.

Za koju Hrvatska nikada nije osudila neprijateljske generala Ratka Mladića i stotine drugih.

Vrhovni sud RH 2017. još je povećao kaznu Tomislavu Merčepu, prvom zapovjedniku obrane Vukovara, na sedam godina zatvora.

Hrvatski je narod dužan znati što se skriva: Tomislav Merčep je bio čovjek koji ima najveće zasluge za obranu Vukovara i  Hrvatske u njeno najteže vrijeme, kada je Hrvatska umirala i hrvatski narod bio progonjen poput zvijeri od strane JNA i četnika.

Htjeli su zatrti hrvatsko sjeme, hrvatsko postojanje – ali ljudi kao Merčep to nisu dali!

Te zasluge Merčepu ne može nitko i nikada oduzeti.

Izvor:Petar Horvatić/narod.hr

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
narod.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button