Srpski zločini u “travanjskom ratu” 1941.
Moramo znati činjenice

Dobro pročitajte ovo.
Sve navedeno dogodilo se u razmaku od samo pet dana i dio je zločina srpskih postrojbi, prije bilo kakve hrvatske akcije ili zločina.

U selu Posavski Podgajci kod Županje, 12. travnja 1941., strijeljali su: Marka Iskrića, Antuna Lucića – Tadijanova, Marka Klarića, Ivu Petrovića sa suprugom, Stipu Matića te Milana Petrovića.

13.04.41. u Subotici su četnici iz zasjede kukavički, mučki ubili gimnazijalca Stjepana Tušu.

Derventa i njezina okolica.

Srpski su vojnici 12. travnja 1941. umorili: Peju Matijevića, Jozu Krijana, Niku Principa, Jozu Kljajića, Matu Glavaša, Iliju Kozinu te Anđu Sušić i njezinu šestogodišnju kćer Anicu. Sutradan, 13. travnja 1941., četnici su ubili: Blaža Kovačevića, Stipu Zirduma, Luciju Koljan i njezinu majku Mariju, ženu Jakova Miloša iz Dervente, Šimu Markanovića i Anku Orozović. Jelu Ravlić četnici su smrtno ranili: umrla je nakon što je bespomoćna iskrvarila. Dva dana prije, 11. travnja 1941., srpski kapetan Marušić strpao je u zatvor u Derventi sedam Hrvata, koje su četnici sutradan pobili

travnja 1941. u Siveriću kod Drniša, Mariju Bukaricu, dijete od samo šest godina te Maricu Tomić i Boju Šiklić. Istoga dana ubili su Lovru Čavčića, a sutradan, 13. travnja, na Uskrs, srpski vojnici na drniškom mostu ubijaju Josipa Bojčića. Matu Prnjaka, rodom iz okolice Drniša

Bombama iz zraka, 12. travnja 1941., jugoslavenski zrakoplovi su napali Donje Vinjane kod Imotskoga. Tada su ubijeni: Ivan Bušić, Jakov Bušić (dijete od devet godina), Mate Bušić i Stipan Bušić. Sutradan, 13. travnja 1941., zrakoplovi su zasuli bombama Ljubuški, te ubili tri civilne osobe: Nikolu Paradžika, Stanka Šarca i Stanka Vukojevića.

I u Hercegovini su uslijedili zločini , kada su četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15. travnja 1941., napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara (sela Cim i Iliće), pri čemu su neizostavno uništavali hrvatske domove i gospodarske objekte, topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno su klali hrvatsko stanovništvo, koje nije uspjelo izbjeći četničkom nožu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova.

Uz četničku lozinku: – „Kolji sve po redu!“ – epilog krvavoga četničkog pira bio je dvadeset petero umorenih Hrvata i Hrvatica, među kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, uključujući i nemoćnu djecu. Osim njih, između 11. i 15. travnja 1941., četnici i srpski vojnici u Mostaru i okolici ubili su: Juru Zeleniku, Stanka Lasića, Ivana Cvitkovića, Lucu Mustapić, Zejnu Duranović i njezina sina, te Ivana Bevandu. Braneći Stolac od četnika, 14. travnja 1941., poginuli su Stanko Šutalo i Petar Štavun.

U selu Kijevu kod Sanskoga Mosta četnici su ubili četiri seljaka; 14. travnja 1941. Adema Selmana u Kotor Varošu i malodobnog Miju Blaževića u Kiseljaku.

Ivanu Bandiću, iz okolice Gornjega Vakufa, tih su dana četnici iskopali oko, potom mu zabili nož u grkljan te mu zadali ukupno trideset tri rane, da bi nesretni čovjek tek sutradan u mukama umro.