Dana 10. rujna 1943. godine NDH poništava Rimske ugovore i pripaja Dalmaciju i Istru matici Hrvatskoj.
Nakon što je Italija kapitulirala 8. rujna 1943. poglavnik NDH Ante Pavelić je 10. rujna 1943. objavio Državno pravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora.
U njoj piše sljedeće:
,,Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te upravnog uređenja općine Split i otoka Korčule, pa uslijed toga ovi ugovori nikada nisu stupili u život. Naprotiv svi oni probici Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povređivani.
Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poretku.
Nakon što je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanačila primirje s neprijateljskom ratujućom strankom, i time sa izdvojila od dotadašnjih saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogućnosti da bi i unaprijed sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u život provedeni.
S tih razloga kao potpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakve obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku.”
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić.
Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.“
Zanimljivo, ZAVNOH nakon toga također donosi odluku o povratku hrvatskih dijelova 20. rujna, dakle 10 dana kasnije.
Za one koji možda ne znaju, Rimski ugovori potpisani 1941. godine bili su izravna posljedica Londonskih ugovora iz 1915. godine potvrđenih Rapallskim ugovorima potpisanih 12.11.1920. u Rapallu blizu Genove, a od strane jugo-srpskih predstavnika Kraljevine SHS. Kraljevinu SHS zastupali su premijer Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović. Talijansku stranu zastupali su premijer Giovani Giolitti, ministar vanjskih poslova Carlo Sforza i ministar rata Ivanoe Bonomi. Nedugo nakon, potpisani su i određeni dodaci kojim je taj ugovor još jednom potvrđen.
Također, vrijedi dodati kako su uvjeti za odbijanje potpisivanja takvih ugovora bili značajno povoljniji 1920. godine nego li je to bio slučaj 1941. godine kada je 250 000 talijanskih vojnika već raspoređeno u Jadranskoj Hrvatskoj.
Slika: potpisivanje Rapallskog ugovora
Izvor:Udruga Obnova
