Uncategorized

Frizer mora pokazati koliko je poskupio. Zašto isti kriterij ne vrijedi za javna poduzeća?

Novi pravilnik otvara pitanje koje vlast ne može izbjeći: zašto usporedbu cijena traži od poduzetnika izloženih konkurenciji, a izuzima cijene uređene posebnim propisima i drugim pravnim aktima?

Građanima treba omogućiti da lakše vide koliko su proizvodi i usluge poskupjeli. Načelno, protiv takve transparentnosti teško je imati išta. Problem nastaje kada pogledamo gdje obveza počinje, a gdje završava.

Pravilnik o isticanju bazne cijene proizvoda, koji je stupio na snagu 17. studenoga, propisuje prikaz ranije cijene uz aktualnu. Međutim, članak 4. izuzima proizvode čije je određivanje cijene uređeno posebnim propisima ili drugim pravnim aktima. Dakle, kriterij izuzeća nije javno vlasništvo, nego način određivanja cijene. Upravo to otvara pitanje tretmana reguliranih javnih usluga.

Politička nelogičnost takvog pristupa lako je razumljiva svakome tko plaća račune.

Kupac nezadovoljan cijenom šišanja može otići drugom frizeru. Ako mu je kruh preskup, može potražiti drugu pekarnicu ili trgovinu. Izbor možda nije uvijek jednostavan, ali postoji.

Građanin nezadovoljan cijenom vode nema mogućnost otići konkurentskom vodovodu.

Kod odvoza otpada također ne može jednostavno izabrati drugog pružatelja usluge kao što bira pekara. Upravo bi zato usporedba prijašnjih i sadašnjih cijena takvih usluga trebala biti posebno jasna, dostupna i razumljiva.

Postojanje propisa, odluke ili odobrenog cjenika ne odgovara na pitanje koje građanina najviše zanima: koliko sada plaćam više i što sam za taj novac dobio?

Ako je transparentnost korisna kod računa za šišanje, korisna je i kod računa za vodu. Ako potrošač treba vidjeti koliko je poskupio kruh, treba jednako lako vidjeti koliko je poskupjela usluga koju mora koristiti i čijeg pružatelja ne može promijeniti.

Tu se vidi slabost cijele politike. Od tržišta se traži dodatna preglednost, dok izuzeće za posebno uređene cijene ostavlja prostor da upravo usluge bez stvarne mogućnosti izbora ostanu izvan iste obveze usporedbe.

Takvo rješenje zaslužuje javno obrazloženje. Zašto bi činjenica da je cijena određena pravnim aktom bila razlog da se uz nju ne prikaže i ranija cijena? Zar administrativno odobreno poskupljenje manje opterećuje kućni proračun?

Građani poskupljenje plaćaju jednako, bez obzira na to je li nastalo odlukom privatnog poduzetnika ili potpisom nadležnog tijela.

Vlast koja od drugih traži transparentnost trebala bi taj standard prva primijeniti ondje gdje sama odlučuje ili odobrava cijene. Na svakom računu jasno pokazati prethodnu cijenu, novu cijenu, postotak promjene i datum odluke. Uz to ponuditi konkretno obrazloženje troškova.

Za takvu preglednost ne bi trebalo biti potrebno nagovarati institucije koje rade u javnom interesu.

Frizeru nezadovoljan kupac može okrenuti leđa. Javnom monopolu uglavnom ne može. Zato bi upravo ondje obveza transparentnosti trebala biti najstroža.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Back to top button