Kada bismo hrvatsko novinarstvo gradirali po negativnosti, onda bi ta gradacija izgledala ovako: novinarske manipulacije, novinarske laži i novinarstvo Jutarnjeg lista, piše Karolina Vidović Krišto u svojoj još jednoj odličnoj Facebook objavi. Objavu prenosimo u cijelosti:
Jutarnji list jučer je bombastično objavio kako je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić delegiran od sadašnje Glavne državne odvjetnice Hrvoj-Šipek da pomaže Ukrajincima u istraživanju ruskih ratnih zločina.
Novinarka Ivanka Toma nadmašila je samu sebe u navedenom tekstu. Ona prikazuje jednog od glavnih krivaca za stanje u Hrvatskoj kao cijenjenog stručnjaka. Inače, novinarka Toma je poznata po svom novinarskom stilu. To je novinarstvo koje se primjenjivalo u moskovskoj Pravdi ili istočnonjemačkom Neues Deutschland, sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Kada bismo hrvatsko novinarstvo gradirali po negativnosti, onda bi ta gradacija izgledala ovako:
a) novinarske manipulacije
b) novinarske laži
c) novinarstvo Jutarnjeg lista
Tekst o Bajiću sugerira da ga je američka vlada izravno odredila za istraživanje ratnih zločina u Ukrajini. Potpuna bedastoća, jer on je delegiran od našega DORH-a. U DORH-u, pak, još uvijek vlada duh Bajića.
A Bajić je stvarni sljedbenik prava kojega je uspostavio njegov prethodnik Jakov Blažević. Ti ljudi nemaju osjećaj za zakone ili pravdu. Oni se doživljavaju braniteljima vlasti te se zakoni primjenjuju kako to moćnicima odgovara. Poštivanje zakona u mentalnom sklopu Bajića i njemu sličnih, ne postoji.
Zakoni su tu da koriste eliti, to jest režimu.
Istina o Mladenu Bajiću poznata je svim hrvatskim građanima. To je osoba koju je Ivo Josipović odlikovao.
Prilikom uručenja tog odlikovanja izjavio je kako je Mladen Bajić uspješan jer je prepoznao trenutak kada treba započeti borbu s korupcijom. Što će reći, profesor prava, Ivo Josipović, odlikovao je Glavnog državnog odvjetnika Bajića jer nije vršio svoje zakonske obveze i nije sprječavao korupciju. Nije, sve dok mu netko nije dao mig, pa je on tada počeo primjenjivati zakone.
Navedeni događaj jest opis rada Mladena Bajića. Prema svim racionalnim kriterijima, i u svakoj iole funkcionirajućoj državi, Bajić bi bio procesuiran zbog skrivanja i zaštite korupcije. U Bajićevom mandatu od 2002. do 2014., korupcija je razorila sve državne institucije. Bezakonje i nepravda u Bajićevom mandatu postali su društveni standard. Doista, Bajić je jedan od glavnih krivaca za raseljavanje hrvatskih građana i stanje depresivnosti koje vlada Hrvatskom.
Što se, pak, ratnih zločina tiče, kod Bajića su rezultati potpuno jasni. 15 tisuća hrvatskih građana bilo je u srpskim koncentracijskim logorima, a broj optužnica koje je Bajić podignuo protiv organizatora, to jest, zlostavljača u tim logorima jest: 0.
Broj podignutih optužnica protiv vodstva JNA: 0.
Sam Bajić je kao vojni tužitelj zatočenike u vojnom zatvoru Lori 1992. godine okarakterizirao kao teroriste, da bi ih kasnije kao Glavni državni odvjetnik proglasio žrtvama hrvatskih vojnika.
Bajić je predavao progon ratnih zločina na Ovčari državi agresoru, to jest, srbijanskom tužiteljstvu – doista nezabilježeno u modernoj povijesti.
O Bajiću postoji još jedna nevjerojatna priča. Naime, Bajić je počeo istraživati tzv. slučaj „kamioni” i Sanaderovog ministra Rončevića tek 2007., a kad su ga u Saboru kritizirali zašto je tako kasno otvorio istragu, on je izjavio da je u novinama pročitao da to traži tadašnji Predsjednik Mesić. Bajić javno priznaje da samo slijedi političke naloge, zakoni za njega ne postoje.
Isto tako, kad su ga mediji pitali hoće li otvoriti istragu protiv tadašnjih čelnika HDZ-a, a zbog izjave tadašnjeg saborskog zastupnika Ivana Drmića kako je po Sanaderovom nalogu krao glasove na saboru HDZ-a, Bajić je izjavio kako je to pisalo u novinama, i kako on ne može otvoriti istragu dok Drmić to službeno kazneno ne prijavi?!?
Inače, zakonska obveza je da je svatko tko ima spoznaju o kaznenom djelu dužan istu prijaviti; ali Državni odvjetnik, koji je plaćen da progoni kriminal, ne želi istraživati kriminal o kojemu ima spoznaju. Doista bolesno!
Ne postoji društvo u Europi koje bi dopustilo ovako apsurdno i uvredljivo djelovanje tog sumnjivca Bajića kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Ali korumpirani mediji, skupa s korumpiranim političarima, lažno su Mladena Bajića prezentirali kao uspješnog državnog odvjetnika.
Iskrivljivanje istine, zamjena teza i prikazivanje laži kao istine poslastice su hrvatskih medija. Kada se tomu pridoda nefunkcioniranje institucija, onda je rezultat korupcija, nepravda i razgradnja države.
Ova metoda organizirane laži neki je dan ponovno dosegnula vrhunac. Novinar Marin Dešković potpisnik je nevjerojatnog članka u Jutarnjem listu o isteku mandata sadašnjoj šefici USKOK-a Vanji Marušić. Dešković piše u tom članku kako su rezultati Vanje Marušić vrhunski, te da se čeka potez Glavne državne odvjetnice da joj produži mandat.
On navodi zakonsku obvezu da Glavna državna odvjetnica 4 mjeseca prije isteka mandata mora pokrenuti proceduru imenovanja ravnatelja USKOK-a. Ali Dešković konstatira kako se i bivši Glavni državni odvjetnik nije držao tog roka, već je proces imenovanja ravnatelja USKOK-a napravio mjesecima kasnije od roka koji zakon propisuje.
U svakoj državi bi činjenica da Državno odvjetništvo ne poštuje zakonske rokove izazvalo društvenu sablazan, te bi svi odgovorni u tom lancu morali odstupiti. Za novinara Deškovića to uopće nije sporno, jer DORH se, eto, ne mora držati zakona.
Za tog novinara sadašnja je ravnateljica USKOK-a uspješna: ta Marušić je slučaj nabave software-a bivše ministrice Žalac proglasila neupitnim, i nije pronašla kaznenog djela u slučaju u kojem je ministarstvo platilo software 300% više od njegove stvarne vrijednosti! Stvarno briljantno novinarstvo
U Hrvatskoj nema nikakvih nepoznanica. Mediji se ni ne trude poštivati pravila, etičnost ili profesionalnost, te otvoreno lažu i manipuliraju.
Veliki dio pravosuđa otvoreno sudjeluje u zaštiti korupcije i bezakonja, te uopće više ne skriva da služi moćnicima i političarima. Ključne političke opcije otvoreno demonstriraju sudioništvo u protupravnom bogaćenju i korupciji, i uopće se više ne trude skrivati svoju pohlepu.
Nije nikakvo pretjerivanje ako ovu, gore opisanu situaciju ocijenimo kao otvorenu dekadenciju. Upravo ta dekadencija, koliko god to čudno zvučalo, daje nam nadu da su promjene vrlo blizu. Jer kada nastupi ovakva drskost koju demonstriraju mediji i političari onda je to dokaz da je sustav dotrajao.
Hrvatski je narod strpljiv, ali ipak reagira kada stvar prevrši granicu.
Doista, dužni smo – zbog svoje djece, ali i zbog nas samih – odstraniti nepravdu i bezakonje koju provodi vladajuća struktura; to stanje jest tumor na hrvatskom tkivu. Dužni smo izboriti se za poštivanje zakona i jednakost svih građana pred zakonom. U trenutku uspostave funkcionalne vladavine prava, svi opisani u ovom tekstu više ne će nanositi štetu hrvatskoj državi i njezinim građanima;.
Svi ti Bajići, Josipovići, Šeksovi, Šeparovići tada će, sukladno zakonima, biti privedeni pravdi.
