Sve je više nagovještaja vruće (geo)političke jeseni na Balkanu. U prilog takvim prognozama govori i ovotjedni posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića bruxelleskom sjedištu NATO-a, a još više popratne reakcije tog posjeta koje ostavljaju dojam da su zapravo ti razgovori Vučića s Kurtijem u sjedištu EU-a bili tek prigodni paravan koji će olakšati Vučićev posjet NATO-u pred njegovim ruskim saveznicima, odnosno patronima, piše Višnja Starešina za slobodnadalmacija.hr.
Srbijanska politika sećije
I nije neka vijest to što su se u Bruxellesu, pod pokroviteljstvom visokog predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borella još jednom sastali srpski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski premijer Albin Kurti. Još je manje vijest da su se razišli s jednako udaljenim pozicijama i vječitim optimizmom šefa europske diplomacije Borella, koji je ponovio da dijalog nema alternativu i da ga treba nastaviti.
Nije neka vijest niti da je kosovski premijer Kurti prije toga bio na razgovoru kod glavnog tajnika NATO-a, zahvaljujući kojem je nastala i opstala država Kosovo. Vijest je da je nakon dugo vremena i Aleksandar Vučić, najizravniji ruski igrač na Balkanu, otišao u bruxellesko sjedište NATO-a, na razgovor s glavnim tajnikom Jensom Stoltenbergom. Dojam je zapravo da su i ti razgovori Vučića s Kurtijem u sjedištu EU-a bili tek prigodni paravan koji će olakšati Vučićev posjet NATO-u pred njegovim ruskim saveznicima, odnosno patronima.
Stolica Aleksandra Vučića, naoko velikog vožda “srpskog sveta” trenutačno je jedna od najneugodnijih stolica na Balkanu. Našao se u procijepu između zahtjeva Moskve da se izričito svrsta uz Rusiju i da destabilizacijskim aktivnostima na Kosovu, u BiH i u Crnoj Gori odrađuje svoje političke dugove i poruke SAD-a upućene preko NATO-a da na takve postupke imaju spreman (vojni) odgovor.
Tako se uoči posjeta NATO-u Vučića nenadano prisjetio bjeloruski diktator i Putinov saveznik Aleksandar Lukašenko, poručujući mu s novinske konferencije: “Srbija bi htjela sjediti na tri stolice: Rusija, EU i SAD, ali to više neće moći”.
Nije mu put u sjedište NATO-a olakšao niti ruski veleposlanik u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko, koji je javno poručio da je “stvaranje ruske baze u Srbiji na popisu interesa Moskve”.
U Bruxellesu ga je srdačno dočekao Jens Stoltenberg, s dobrodošlicom za “povratak u sjedište NATO-a”. No njegova najznačajnija poruka sa zajedničke press konferencije bila je da je NATO-ova misija na Kosovu KFOR spremna vojno braniti stabilnost Kosova sa svojih 4000 vojnika, a u slučaju potrebe i više. Glavno pitanje na koje je Vučić morao odgovoriti u sjedištu NATO-a bilo je: hoće li Rusija graditi svoju vojnu bazu u Srbiji. Vučićev je odgovor bio relativno blag: “Srbija je neutralna. Ne treba ničije vojne baze.”
Naplata duga
Ali i to je bilo dovoljno da naljuti njegove moskovske pokrovitelje. Već sljedećeg dana ruski su mediji plasirali vijesti da Vučić jača suradnju s SAD-om, da zajednički grade vojnu bazu na jugu Srbije u kojoj će prema NATO standardima obučavati srpske specijalce za sudjelovanje u međunarodnim vojnim misijama. Iz moskovskog rakursa to je izdaja. A vidimo kako posljednjih mjeseci diljem svijeta i u samoj Rusiji iznenadno i na neobjašnjive načine skončavaju oni koji su (navodno) izdali Putina.
Vladimir Putin mnogo je investirao u Aleksandra Vučića, jačajući krila njegovu “srpskom svetu” i sad očekuje da se dug plati, a usluga vrati. Nakon što je napustio sjedište NATO-a Vučić je malo proširio izjavu o srpskoj neutralnosti, da odobrovolji svoje ruske pokrovitelje. Pa je rekao: “Srbija će održati vojnu neutralnost i savezničke odnose. Neće se stidjeti svojih veza s Rusijom, Kinom, SAD i EU, ali će se brinuti o sebi.” Pa je i pomalo ratoborno dodao: “Ima nova generacija Srba koja neće trpjeti teror. Oni ne doživljavaju Kosovo kao nezavisni teritorij, već kao teritorij Srbije i oni to neće trpjeti.” Takvo što u sjedištu NATO-a nije izgovorio. Naprotiv, zahvaljivao je NATO-u za sve što čini. No svoju (ne)svrstanost Vučić će uskoro morati pokazati djelom.
Nije uopće upitno da je velikosrpski koncept “srpskog sveta” manji balkanski brat “ruskog svijeta” i projekt baš po mjeri Aleksandra Vučića. Evidentno je i da mu godi politika stalnih provokacija i destabilizacijskih postupaka od Hrvatske i Crne Gore (članica NATO-a) do BiH i Kosova (država s NATO misijama). Ali Vučić je vjerojatno svjestan da svaki izravni sukob s NATO-om znači kraj “srpskog sveta”.
Rusija danas nastoji pokazati kako je uz savezničku Srbiju spremna dovesti u pitanje NATO misiju na Kosovu i u BiH. Nakon pokušaja da Srbiju gurnu u sukob s NATO-om na Kosovu, rusko veleposlanstvo u BiH je ovih dana proglasilo “puzajuću okupaciju NATO-a u BiH”.
Napetosti će izvjesno rasti uoči parlamentarnih izbora u BiH i ruski će pokrovitelji od Vučića vjerojatno tražiti sudjelovanje. Naoko paradoksalno, ali Vučićeva bi nesvrstanost u takvoj konstelaciji mogla uistinu postati rješenje za buduću stabilnost Balkana.
BiH i Kosovo su već ionako dio NATO svijeta i Vučić to ne može spriječiti. Neutralna Srbija, svedena na beogradski pašaluk u kojoj se delije i dalje igraju “srpskog sveta” bila bi rješenje s kojim na kraju niti Moskva ne bi bila nezadovoljna. Jer, spasila je Srbiju od NATO-a. NATO bi mogao biti zadovoljan jer spasio je sebe od Srbije. A Aleksandar bi mogao reći da je “pobedio ceo svet”.
