Narav nogometa se promijenila. Više nije dovoljno imati samo bolje i skuplje igrače. Taktika, strategija, sustav, zajedništvo i organizacija igre postali su važniji nego ikad.
To se najbolje vidi u klupskom nogometu. Veliki i bogati klubovi danas su daleko nadmoćniji manjima ne samo zato što imaju skuplje igrače, nego zato što imaju cijeli sustav: vrhunsku analitiku, fizičku pripremu, svakodnevni rad, uigrane automatizme, jasne taktičke principe i širinu kadra.
Kod reprezentacija je drugačije. Skupe reprezentacije često ne izgledaju ni približno toliko dominantno protiv slabijih kao što veliki klubovi izgledaju protiv malih. Razlog je jednostavan: reprezentacije nemaju vremena za svakodnevni rad, mjesecima uigrane mehanizme i klupski sustav. Zato se razlika u cijeni i individualnoj kvaliteti puno lakše neutralizira.
Upravo tu treba gledati i Hrvatsku pod Dalićem.
Hrvatska nije bila najskuplja reprezentacija. Nije imala širinu kao Francuska, Engleska, Portugal, Brazil ili Španjolska. Ali je godinama postizala rezultate koji su objektivno puno iznad naše tržišne vrijednosti, veličine zemlje i realne širine kadra. Finale Svjetskog prvenstva, bronca na Svjetskom prvenstvu, finale Lige nacija – to nisu slučajnosti.
I zato priča o zajedništvu, karakteru, hijerarhiji i atmosferi nije prazna fraza. U reprezentativnom nogometu to je konkretna prednost. Ako nemaš klupsko vrijeme za stvaranje automatizama, onda su povjerenje, stabilnost, jasne uloge i odnos između izbornika i igrača još važniji.
Dalić je očito uspio stvoriti sustav u kojem je Hrvatska bila više od zbroja pojedinaca. To ne znači da je bez greške, niti da se ne može raspravljati o njegovim odlukama. Ali znači da se njegov rad ne smije promatrati samo kroz jednu utakmicu ili jedno ispadanje.
Čak i sada, kada je Hrvatska ispala, teško je reći da je bila nadigrana ili da nije imala što tražiti dalje. Ispala je od Portugala, reprezentacije koja je višestruko skuplja i individualno šira, a zaslužili smo pobjedu.
Pravo pitanje je: tko realno Hrvatskoj može dati više stabilnosti, zajedništva, autoriteta i kontinuiteta od čovjeka koji je s manje resursa godinama postizao velike rezultate?
U modernom reprezentativnom nogometu kvaliteta igrača je važna, ali nije dovoljna. Sustav, psihologija, povjerenje i zajedništvo često odlučuju koliko će ta kvaliteta doći do izražaja. A upravo je to ono u čemu je Dalićeva Hrvatska godinama bila izuzetno jaka.
Zato mislim da Dalić treba ostati izbornik. Ne zato što je nedodirljiv, nego zato što je pokazao da zna stvoriti ono što je u reprezentativnom nogometu najteže stvoriti: momčad, odnosno kako on to često govori ZAJEDNIŠTVO (a neznalice i zlonamjernici mu se na tome rugaju).
Nenad Bakić
crodex.net
