Mjesec svibanj se bliži kraju – najljepši mjesec u godini za mnoge, ali bolan i traumatičan za hrvatski narod.
Otvorite društvene mreže nakon nekoliko dana izbivanja i što vas dočeka? Status i fotografija Maje Sever s natpisom “DELETE YOUR LOCAL FASCIST”.
Čitate tekst, komentare i jedno pitanje vam se nametne samo od sebe:
Koliko je dug put između Thompsonova koncerta na Hipodromu i Hude jame?
Puno kraći nego što mislite.
Tko određuje tko je fašist, a tko nije?
Dalija? Maja? Sandra? Siniša? Boris? Mile? Zoran? Ranko? Miljenko? Oni.
Oni koji bi nas sve najradije “deletali” kad bi im se pružila prilika. Jer za njih smo mi fašisti. A oni su “antifašisti” koji ponosno nose natpise o brisanju političkih neistomišljenika. Kako sami vole reći: “Posao na Bleiburgu nije odrađen do kraja.”
Gledajući ovu sliku i razmišljajući što bi se dogodilo da netko s desne strane objavi nešto slično – medijske falange bi ga već sutra linčovale, optužile za mržnju, poziv na nasilje i “ugrožavanje demokracije”. Tragično je i opasno što ovakve stvari prolaze bez ozbiljne reakcije.
Huda Jama – podsjetnik na prave žrtve
Huda Jama nije apstraktna povijest. To su pletenice kose, kosti, masovne grobnice – posljedica “antifašističke” osvete koja nije poznavala granice. Thompson na Hipodromu? To je hrvatski ponos, pjesma, identitet, Domovinski rat u notama. Put između njih nije dug. On je ideološki. On je u glavama onih koji još uvijek sanjaju o završenom “poslu” iz 1945. Crodex.net upozorava: ovakva retorika nije “šaljiva antifašistička provokacija”. To je signal. Signal da se granice pomiču, da se normalizira jezik mržnje prema svakome tko se usudi voljeti Hrvatsku onakvu kakva jest – suverenu, ponosnu i sjećajuću se svojih žrtava. Ne dopustimo da nas “deletajuju” šutnjom.
Izvor:George Bailey
