Zorica Gregurić, hrvatska braniteljica i sudionica obrane Vukovara, žestoko odgovorila Tomislavu Klauškom: „Prije nego što postadosmo vaši ‘šatoraši’, bijasmo hrvatski branitelji. Slobodu da nas danas ismijavate netko vam je morao izboriti.“
Klauški, nismo mi „šatoraši“. Nismo „tunelaši“. Nismo ni „nacionalni mitovi“ koje ćete po potrebi izvlačiti iz ladice kada vam zatreba nova meta za političko i ideološko potkusurivanje.
Mi smo hrvatski branitelji! Ja sam jedna od njih.
Branili smo od 1991. Hrvatsku onda kada se nije znalo hoće li je sutra uopće biti. Ne pitajući tko je lijevo, tko desno, tko je čiji i kojoj stranci pripada. Dadosmo mladost, zdravlje, dijelove tijela, prijatelje i suborce. Mnogi dadosmo sve što čovjek može dati – vlastiti život.
Završih u Vukovaru… do zadnjeg dana obrane Grada. Tamo gdje se Hrvatska nije branila kolumnama, političkim dosjetkama i podrugljivim etiketama. Tamo gdje se za hrvatsku slobodu plaćalo krvlju.
I zato danas neću šutjeti!
Dok gledaš mural hrvatske ratne brigade, ti vidiš boju na zidu i zgodnu temu za novu kolumnu. Ja vidim ljude. Vidim suborce. Vidim poginule. Vidim ranjene. Vidim invalide. Vidim majke koje ostadoše bez sinova i djecu koja ostadoše bez očeva… i njihove suze.
Vidim Vukovar!
I zato ne diraj u te grbove s podsmijehom. Iza njih nisu „nacionalni mitovi“. Iza njih su stvarni ljudi, stvarne žrtve i stvarni grobovi.
Možeš kritizirati branitelje i BBB. Možeš kritizirati HDZ, Vladu, policiju i Grad Zagreb. Možeš i mene. Ali navedi čovjeka, navedi djelo i iznesi argument!
Ako je netko prekršio zakon, odgovarat će. Ako je netko ugrozio promet, odgovarat će. Ako je mural napravljen protivno zakonu, institucije će postupat.
No zapamti grbovi hrvatskih ratnih brigada nisu vandalizam zato što se nekome politički ne sviđa ono što predstavlja.
I otkud ti pravo čitavu jednu populaciju svodit na „šatoraše“, a mlade ljude koji obnavljaju murale hrvatskih ratnih postrojbi na „tunelaše“?
Znaš li ti tko bijahu „šatoraši“?
Među njima bijahu ljudi bez nogu. Ljudi u kolicima. Teški hrvatski ratni vojni invalidi. Ljudi koji dadoše dijelove svojih tijela za državu u kojoj ih danas tako olako takvi poput tebe pretvarate u podrugljivu imenicu. Ne moraš se slagati s njihovim prosvjedom. Ne moraš podržavati njihove zahtjeve.
Ali nemaš pravo oduzimat im dostojanstvo!
A onda si posegnuo i za Gospićem.
Nećeš, Klauški, preko Gospića nama dijeliti potvrde o domoljublju! Jesam za Liku. Jesam za Gospić. Jesam za čistu vodu, zemlju i zrak. Jesam za hitno uklanjanje opasnog otpada. Jesam za istrage i kažnjavanje svih koji prekršiše zakon i ugroziše zdravlje ljudi. Ali ne dadoh nikome pravo da opravdanu borbu ljudi za zdravlje i okoliš pretvara u političku batinu kojom će mjeriti moje ili bilo čije domoljublje. Ne doći na jedan prosvjed ne znači šutjeti o Gospiću!
I još nešto.
Ne pretvaraj ni BBB u kolektivnog političkog krivca. Među navijačima Dinama bijahu i oni koji 1991. ostaviše tribine i odoše braniti Hrvatsku. Neki se s bojišta nikada ne vratiše. Danas neki novi mladi ljudi oslikavaju murale i čuvaju uspomenu na njih.
I to ti smeta?
Meni ne smeta. Meni bi smetalo da ih zaboraviše. Jer narod koji zaboravi ljude koji mu izboriše slobodu vrlo brzo zaboravi i cijenu te slobode. Domovinski rat nije vlasništvo ni ljevice ni desnice.
DOMOVINSKI RAT PRIPADA HRVATSKOJ!
A mi koji ga proživjesmo ne trebamo ničiju dozvolu da pamtimo. Ne trebamo dopuštenje da poštujemo poginule. Ne trebamo dopuštenje da čuvamo grbove svojih ratnih postrojbi. Ne trebamo dopuštenje da svojoj djeci kažemo tko obrani Hrvatsku onda kada joj bijaše najteže.
I zato, Klauški, sljedeći put kada poželiš branitelje pretvoriti u zgodnu riječ za naslov kolumne, sjeti se:
prije nego što postadosmo vaši „šatoraši“, bijasmo hrvatski branitelji.
Prije nego što njihove grbove proglasiste dijelom nekakvih „nacionalnih mitova“, pod tim grbovima ljudi su ratovali, krvarili i ginuli.
A prije nego što dobiste slobodu da nas danas javno ismijavate, netko vam tu slobodu izbori. Mi bijasmo među njima. I ne tražimo zahvalnost. Ali ne damo dostojanstvo! Ne damo mrtve suborce. Ne damo Vukovar. Ne damo da nam Domovinski rat pretvarate u predmet poruge i političkog obračuna. Jer previše za Hrvatsku dadosmo da bismo danas šutjeli.
NISMO ŠATORAŠI.
NISMO TUNELAŠI.
NISMO NACIONALNI MIT.
MI SMO HRVATSKI BRANITELJI!
I to ćemo vam ponoviti svaki put kada zaboravite.
Zorica Gregurić
hrvatska braniteljica i sudionica obrane Vukovara
crodex.net
