Hidrogenska bomba može biti i do tisuću puta snažnija od atomske bombe kakve su, primjerice tijekom Drugog svjetskog rata, Amerikanci bacili na Hirošimu i Nagasaki.
Atomska i hidrogenska bomba predstavljaju dva glavna tipa nuklearnog naoružanja. Ova prva proizvodi eksploziv putem nuklearne fisije, tako što kombiniranjem materijala za fisiju s uranijumom ili plutonijumom nastaje superkritična masa, što predstavlja količinu materijala koji je neophodan kako bi otpočela lančana nuklearna reakcija. Kada se detonira, eksplozivni materijal u bombi pokreće niz lančanih nuklearnih reakcija, a količina energije koja se oslobađa varira od jedne do 500 tisuća tona. Sve ovakve reakcije generiraju fisijske produkte ili dijelove, koji su, zapravo, radioaktivni ostaci nastali cijepanjem atomske jezgre nekog kemijskog elementa. Pri tome, dolazi do emisije jednog ili više neutrona i oslobađanja velike količine energije.
Glavna razlika između nuklearne i H-bombe je u onom što se naziva atomska bomba, odnosno proces fisije koji se odvija kod nuklearne bombe te kombinacija procesa fisije i fuzije kod H-bombe.
Tijekom fisije jezgre teških atoma dijele se na manje, lakše jezgre koje oslobađaju energiju u tom procesu. Fuzija je proces koji djeluje obrnuto. Prilikom fuzije, kada su jezgre atoma izložene visokim temperaturama i tlakovima, lagane jezgre mogu se spajati kako bi se oblikovale u teže jezgre, prilikom čega se oslobađa velika količina energije.
Proces fuzije je proces koji prirodno nastaje u zvijezdama. Prilikom aktivacije H-bombe, fisijom se oslobađa eksplozija koja stvara rendgensko zračenje, a potom se fuzijom stvara izuzetno snažna eksplozija čija se jačina ne može izmjeriti.
Snažno nuklearno oružje
Najveće oružje ikad testirano ovim sustavom je ruski uređaj s prinosom od 50.000 kilotona.
crodex.net
