DRAGAN MARKOVINA – VJEČNI DEŽURNI MORALIST HRVATSKE LJEVICE

Kad “građanski rat” postoji samo u glavama onih koji gube monopol nad istinom

Piše: Ante Horvat/ Crodex

Nakon što su mu dva bezvezna grafita bila dovoljna da proglasi “neproglašeni građanski rat”, Markovina je još jednom potvrdio – ništa ne pali brže njegovu patetiku od vlastite važnosti.
U zemlji u kojoj ljudi svakodnevno vode stvarne bitke za život, on u nekoliko šaranja po zidu vidi početak “desničarskog puča”.
Ako ništa drugo, barem je dosljedan – uvijek na strani panike.

Od “povjesničara” do političkog propovjednika

Dragan Markovina sebe naziva “historičarem”, ali već odavno funkcionira kao ideološki propovjednik koji kroz svaku kolumnu gura istu mantru: Hrvatska je nazadna, desnica prijeti, a on je usamljeni čuvar razuma.
Njegov “znanstveni pristup” više sliči dnevnim notama aktivista koji je već unaprijed odlučio što je istina, a tek onda traži činjenice koje će to potvrditi.

Kad ne spominje “fašizaciju društva”, spominje “revizionizam” ili “klerikalizam” – kao da su te tri riječi dovoljne da objasne sve probleme svijeta.
Nije ni čudo da se sve više ljudi pita: je li Markovina povjesničar ili samo glasnogovornik jedne davno propale ideologije?

Zarobljen u 80-ima

Markovina i njemu slični nikada se nisu pomirili s činjenicom da je Hrvatska izabrala samostalnost.
Za njih je sve što podsjeća na nacionalni ponos – prijetnja.
U njihovim glavama još uvijek odzvanjaju parole “bratstva i jedinstva”, a sve što odstupa od tog obrasca odmah je “ekstremizam”.
To nije analiza, to je nostalgija – i to ona najnezdravija.

Ljevičarska dogma: mi smo civilizacija, oni su mrak

Taj svjetonazorski refleks nije ništa novo.
Za Markovinu, “mi” su uvijek progresivni, urbani i proeuropski, a “oni” su nazadni, ruralni i opasni.
To je stara komunistička matrica, samo s novim rječnikom.
No stvarnost mu se ruši pred očima: Hrvati sve manje vjeruju u priču da su “mračni” ako vole svoju zemlju, vjeru i tradiciju.

Kad nestane argumenata – proglasi rat

Najnovija epizoda u kojoj govori o “neproglašenom građanskom ratu” vrhunac je te ideološke paranoje.
Jer ako svaku kritiku ili neslaganje proglasiš “ekstremizmom”, onda ti doista ne ostaje ništa osim da zamišljaš rovove.
A tko zna – možda mu je taj imaginarni rat i potreban.
Bez njega, više ne bi imao o čemu pisati.

Grafiti kao metafora raspada dogme

Dva grafita – to je, po Markovini, dokaz da “desni ekstremisti” provode Milanovićevu frazu “mi ili oni”.
Ozbiljno?
Možda su ti grafiti zapravo najbolja metafora: zid na kojem se raspada ideološka slika koju je on godinama pokušavao održati.
Jer dok on dramatizira, ljudi se okreću konkretnim temama: plaćama, cijenama, sigurnošću, obitelji.
A za to Markovina – kao i cijela njegova postjugoslavenska škola – nema odgovor.

Kad izgubiš monopol nad istinom, proglasi paniku

Dragan Markovina je tipičan primjer intelektualca koji se ne može pomiriti s gubitkom kontrole nad narativom.
Godinama je bilo dovoljno reći “ja sam antifašist” i odmah si imao medijsku zaštitu.
Danas to više ne prolazi.
Građani su naučili razlikovati stvarni ekstremizam od propagandne etikete.

I zato, unatoč njegovim dramama, “neproglašeni građanski rat” postoji samo u njegovim kolumnama – i u glavama onih koji se još nadaju da će Hrvatska ponovno kleknuti pred njihovim ideološkim bogovima.

“Kad netko tko ima kolumnu u svim mainstream medijima tvrdi da ga ‘desničari ušutkavaju’, to više nije zabrinutost – to je stand-up komedija.”

Crodex.net.

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST