Manipulacije pokazateljima o stanju hrvatskog gospodarstva dostigle su od strane Vlade nikada viđene razmjere.
Stanje se putem klijentelističkih medija oslikava tako dobrim da čovjeku dođe da sam sebe preispita je li zdrav.
Statistika tu pruža neviđene mogućnosti; pa ako npr BDP nije porastao na godišnjoj razini onda je vjerojatno na kvartalnoj ili mjesečnoj. Bitno je naći rast – bilo kakav, bilo gdje i bilo kada. Razlog tim kontinuiranim obmanama jesu nadolazeći izbori. Evo kakvo je pravo stanje stvari.
Konstantno se smanjuje udio osobne potrošnje u BDP-u što znači da su građani u stalnom gubitku što je očita strategija neoliberalnih lobija. Od Milanovića do danas trend je jasan.Što se investicija tiče one su se strmoglavile u Velikoj recesiji 2008. i do danas su daleko od oporavka.
Nestale su inozemne (FDI) ali i domaće investicije, a novci EU (od 2013.) to nisu nadoknadili bez obzira na silnu galamu i uvjeravanja službene politike da će nam teći med i mlijeko kad uđemo u EU.
Očito su EU sredstva više služila za održavanje državne potrošnje. Udio države u BDP-u se naglo povećao u krizi 2008. i nakon toga se povećavao do ekstrema 2020.g. u vrijeme pandemije. Cijelo vrijeme naše krize (2008.-2015.) udio države je bio iznad udjela u vremenu prije krize dok su u cijelom tom razdobljuu osobna potrošnja i investicije bile u snažnom padu. To potvrđuje snažan državni intervencionizam i jačanje uloge države u redistribuciji nacionalnog gospodarstva.
Pored toga, nakon kratkotrajnog suficita (2015-16) u međunarodnoj razmjeni od 2017. bilježimo opet konstantan deficit vanjsko trgovačke bilance (cca -3%) do čak -8% (2020.). Taj drastičan rast deficita vodi ubrzanom rastu vanjskog duga u vremenu pred nama.
Dakle, uz relativno skroman dugoročni rast BDP-a (2,5% u razdoblju od 1995. do 2022.g.) imamo pogoršanje u strukturi BDP-a (pad osobne potrošnje, investicija i izvoza). Ako znamo da nam je za konvergenciju s prosjekom EU potrebna stopa rasta BDP-a viša od 7% sasvim je jasno kakve su nam dugoročne pozicije.
Uz stopu rasta od 7% BDP se udvostručuje za 10 godina, a uz našu stopu od 2,5% udvostručuje se za približno 30 godina uz pretpostavku da ostale razvijenije zemlje EU uopće ne rastu za to vrijeme. Da bi imali bolje podatke koji će zadovoljiti Hrvatsku, dobro je da se EU proširi na zemlje poput Albanije, Ukrajine i slično jer će one smanjiti prosjek EU, a mi ćemo se tada statistički približiti. Zar to nije sjajno!
To znači da su dobro učinili oni koji su se iselili iz ove države jer će sigurno mirovinu dočekati u zemljama s višim BDP-om per capita. Ovi što su ostali u svom radnom vijeku teško će dostići prosjek EU. Još jedna stvar nepobitno potvrđuje situaciju u Hrvatskoj, a to je naše predzadnje mjesto u EU po životnom standardu.
P.S: Zahvaljujem kolegi, prof.dr.sc Vladimiru Čavraku, našem uglednom makoroekonomisti, na korisnim podacima i sugestijama s ciljem otkrivanja znanstvene istine.
Izvor: Ivan Lovrinov
