Domovina

Nama ne treba vanjski agresor jer politiku spaljene zemlje vodi Vlada

Nama ne treba vanjski agresor. Jučer sam na tržnici sreo gospođu koja je godinama prodavala mliječne proizvode.

No, ovaj put je vidim da prodaje povrće i pitam pomalo zbunjen pitam što se događa. Reče mi da su imali sedam krava i morali su ih prodati jer više nije bilo isplativo. Prije godinu dana, priča ona, morali su jednom godišnje kontrolirati zdravstveno stanje krava i mlijeko i za sedam kvava platiti 10 tisuća kuna.

Početkom ove godine došao im je dopis kojim moraju pet puta godišnje obavljati kontrolu i za to platiti čak 30 tisuća kuna. Vidim joj u suznim očima tugu i kaže da sada prelaze na povrće jer se od nečega mora živjeti. Malih proizvođača je prije dvadesetak godina u Hrvatskoj bilo čak oko 50 tisuća, a danas svega oko 3500, a oko 50% mlijeka sumnjive kvalitete uvozimo. Koliko se samo mlijeka u prahu uvozi i ovdje miješa s vodom i što mu još sve rade?

Koliko djece pije takvo mlijeko i kako to utječe na njihovo zdravlje i razvoj? Ovih dana je u Primorsko-Goranskoj županiji prestala s radom jedina mljekara koja je poslovala 70 godina i zapošljavala tridesetak radnika i angažirala stotinjak proizvođača mlijeka iz Like. Nama ne treba vanjski agresor jer politiku spaljene zemlje vodi Vlada.

Nama ne treba vanjski agresor jer politiku spaljene zemlje vodi Vlada
crodex.net
Snimka zaslona

Ne puca se, ali ljudi bježe vani trbuhom za kruhom i žedni pravde i slobode. Ova vlada sistematski nastavlja uništavati svaku proizvodnju i time produbljuje našu ovisnost o uvozu hrane usprkos činjenici da smo nekada bili izvoznici hrane. Takva neprijateljska ekonomska politika prema domaćoj proizvodnji guši poduzetništvo jer mladi ljudi ne vide perspektivu, a strani trgovački lanci forsiraju proizvode iz svojih matičnih zemalja, a profit izvlače u svoje zemlje. Posljedica svega toga je nastavak iseljavanja ljudi, posebno mlađih s čitavim obiteljima.

Vlada sve to zna, ali nastavlja putem plaćenih medija širiti sliku o nekoj drugoj Hrvatskoj i paralelnoj stvarnosti koja očito samo njima odgovara a nama je neprepoznatljiva ali užasno štetna. Vratimo se malim mljekarima. Postoji li rješenje? Iznosim ga ukratko: Svim malim proizvođačima nabaviti mljekomat koji u prosjeku košta oko 150 tisuća kuna, na način da im država subvencionira 50% a oni ostatak otplaćuju bez kamata na rok koji mogu podnijeti.

Ono što je ključno jest obvezati svaku lokalnu jedinicu samouprave da im obvezno i ekspresno osigura lokaciju za postavljanje mljekomata sa dovodom struje i vode. Ako mogu za kioske, mogu i za mljekomate. Tako će se zadržati obitelji na selu, a imat ćemo zdravo domaće mlijeko. Koliko je novca skršeno na bezvezne projekte ili ubacivano u firme miljenika politike – tamo gdje se nije nikako smjelo. Koliko se novca u obliku poticaja prosulo za štale gdje nema krava i zemljište na kojem se ništa nije proizvodilo?

Izvoze se domaći radnici a uvoze strane robe – takva zemlja mora propasti. Ne samo da će izgubiti vlastitu valutu, već će narod izgubiti i državu teško izborenu. Da bi se realizirale ovakve praktične ideje moramo promijeniti ovu štetočinsku vladu koja nas siromaši i sistematski uništava u svim segmentima. Ima još u Hrvatskoj dovoljno stručnjaka koji u razumnom roku sve mogu preokrenuti, a za to je potrebna aktivna podrška građana.

Probudimo se jer rješenja postoje!

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button