Kada dođu na poziciju poslodavca, a Možemaši su igrom slučaja došli na tu poziciju, onda nemaju mnogo mogućnosti. Kada ti radnici zabušavaju i ne žele raditi, moraš ih otpustiti i zamijeniti boljima – koliko god to okrutno zvučalo. , moraš ih otpustiti i zamijeniti boljima – koliko god to okrutno zvučalo.
Kada smo saznali da će Zagreb preuzeti krajnje lijeva vlast, znali smo da će biti problema. Ali da će stvari eskalirati zbog radničkih prava i nezadovoljnih korisnika gradskog proračuna, to sigurno nikome nije palo na pamet.
Da će upravo najveći kritičari onog strašnog i okrutnog “neoliberalizma” prijetiti otkazima i micati siromašne majke s proračuna, to nismo mogli zamisliti.
Da će i nakon dolaska “zelenih” na vlast grad i dalje plivati u smeću, to je malo tko mogao predvidjeti. Pa ipak, evo nas.
Zagrebačka gradska vlast sukobljava se s radnicima Čistoće jer radnici traže veće plaće, a gradonačelnik ne da. Spominje se čak i mogućnost uvoza stranih radnika.
Tomislav Tomašević, koji je stvorio ime i slavu kritizirajući bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, sada radi iste stvari koje je Bandić radio da bi ugodio masama.
Tomašević je već “kupio” sve lokalne medije, a nacionalne ionako ima u šaci jer su u njima zaposleni DNOovinari koji dolaze iz iste ekipe aktivista kao Tomašević i Benčić.
Bandić je dijelio medijima novac šakom i kapom, zato je i bio doživotno na vlasti u Zagrebu. Tomašević je naučio mnogo od njega, tek sada se to vidi. Simpatizeri su možda malo zbunjeni, ali i dalje beskompromisno brane i podržavaju svoga gradonačelnika.
Još prije Možemo je obećalo, izmedu ostaloga, očistiti Zagreb i obračunati se s korupcijom. Ništa od toga se nije dogodilo.
Je li se u stvarnosti išta promijenilo od zadnjih lokalnih izbora?
Neke izjave i potezi Tomislava Tomaševića meni se fakat sviđaju, što znači da njegova biračka baza neće još dugo biti zadovoljna i ubrzo će se lijevi aktivisti okrenuti protiv njega.
Ništa od podjele stanova, ništa od dijeljenja novca, ništa od “zelenijeg” Zagreba. Dobili su jednu gej klupu i to je sve.
Neki im sada zamjeraju što ljevičari ne provode lijevu politiku kad su već na vlasti, ali nije stvar u tome da oni to ne žele. Oni to jednostavno ne mogu.
Lijeva vizija ekonomije je samo predizborna bajka koju koriste i neki “desničari” (pogledajte, recimo, HDZ).
Kada dođu na poziciju poslodavca, a Možemaši su igrom slučaja došli na tu poziciju, onda nemaju mnogo mogućnosti. Kada ti radnici zabušavaju i ne žele raditi, moraš ih otpustiti i zamijeniti boljima – koliko god to okrutno zvučalo.
Svaka ideologija pada u vodu pred nepobitnim zakonima ekonomije.
Ekonomska politika nije igra koju svatko može igrati na svoj način. Imaš prihode i rashode, moraš ih nekako izjednačiti ili ćeš bankrotirati. Tako je jednostavno. Neizmjerno mi je drago što su upravo Možemaši dobili tu priliku da vode glavni grad, tako da će iz prve ruke učiti o ekonomiji. Doduše, na najteži mogući način, ali tako se uči najbolje.
Izvana zeleni – iznutra okrutni i bešćutni “neoliberali”, kako su nas pogrdno često ljevičari voljeli nazivati. Sudbina je, eto, htjela da na vlastitoj koži nauče da je ono što mi pišemo realnost s kojom se radnici i poslodavci na tržištu svakodnevno suočavaju, a ono što oni propovijedaju obične bajke u koje ne vjeruju ni oni sami.
