U svom djelu [Moć bespomoćnih] Vaclav Havel razlaže važnost ideologije u totalitarnim sustavima te objašnjava zašto snaga ideologije raste proporcionalno veličini prostora na kojem se totalitarizam teži ostvariti.
piše:Sapere Aude
Iz tih promišljanja možemo zaključiti i zašto je vladajućima danas, kada po prvi puta u povijesti plovimo prema širokom globalnom, odnosno globalističkom, totalitarizmu, krucijalno ne samo da su ljudi poslušni nametnutim narativima, već i da istinski vjeruju u njihove ideološke laži.
“Ideologija je lažan način povezivanja sa svijetom. Ona ljudima pruža iluziju identiteta, dostojanstva i moralnosti, dok im zapravo omogućava rastanak s tim konceptima. Kao spremište nečega nadindividualnog i objektivnog, ona omogućuje ljudima da prevare svoju savjest i prikriju svoje stvarne stavove i svoj nečasni modus vivendi, kako pred svijetom, tako i pred samim sobom.
To je vrlo pragmatičan, ali istovremeno, prividno dostojanstven način legitimizacije onoga što se u danom trenutku nalazi iznad, ispod i sa svih strana. Usmjeren je prema ljudima i prema Bogu. To je velo iza kojeg se ljudi mogu sakriti od svog palog postojanja, svoje banalnosti i svoje podčinjenosti statusu quo.
To je izgovor koji svatko može koristiti, od trgovca, koji svoj strah od gubitka posla skriva iza navodnog interesa za ‘ujedinjenje radnika svijeta’, do najvišeg dužnosnika, čiji interes za ostankom na vlasti može biti zamaskiran frazama o službi općem dobru. Glavna opravdavajuća funkcija ideologije, stoga, jest pružiti ljudima, kako žrtvama, tako i stupovima post-totalitarnog sustava, iluziju da je sustav u skladu s ljudskim poretkom i poretkom svemira.
Što je diktatura manja i što je društvo pod njom manje prožeto modernizacijom, to se volja diktatora može izravnije provoditi – drugim riječima, takav diktator može primjenjivati manje direktnu disciplinu, izbjegavajući kompleksne procese povezivanja sa svijetom i zanemarujući samoopravdanja koje ideologija u svojoj srži traži.
Ali što su mehanizmi vlasti složeniji, što je društvo koje obuhvaćaju veće i slojevitije, te što dužu povijest ti mehanizmi imaju, to više pojedinaca mora biti povezano s njima izvana, stoga se veći značaj pridaje ideologiji kao izgovoru. Ona tada djeluje kao vrsta mosta između režima i ljudi, preko kojeg režim prilazi ljudima, a ljudi prilaze režimu.
To objašnjava zašto ideologija igra tako važnu ulogu u post-totalitarnom sustavu: taj kompleksni mehanizam jedinki, hijerarhija i neizravnih instrumenata manipulacije, koji na bezbroj načina osiguravaju integritet režima ne prepuštajući ništa slučaju, jednostavno bi bio nezamisliv bez ideologije koja djeluje kao njegov sveobuhvatni izgovor i izgovor za svaki njegov dio.”
Izvor:Sapere Aude
