Kad ideološka mržnja zamijeni činjenice, meta postaje blaženi kardinal Alojzije Stepinac – simbol vjere i otpora totalitarizmu
Nakon najnovijeg teksta Dragana Markovine o blaženom kardinalu Alojzije Stepinac, postaje očito da ovdje više nije riječ o historiografiji, nego o otvorenoj ideološkoj ofenzivi.
Stepinca se, suprotno dokumentima, svjedočanstvima i propovijedima koje su javno dostupne, pokušava prikazati kao ravnodušnog promatrača zločina. To nije “kritička analiza” – to je klevetnička konstrukcija. I to konstrukcija koja ignorira činjenicu da je upravo Stepinac javno osuđivao rasne zakone i pomagao progonjenima, zbog čega je nakon rata završio na montiranom komunističkom procesu.
Revizionizam pod krinkom “antifašizma”
Paradoks je očit: oni koji se najglasnije pozivaju na borbu protiv povijesnog revizionizma danas sami selektivno brišu dijelove povijesti koji im ne odgovaraju. U Markovininoj interpretaciji Stepinac nije kompleksna povijesna ličnost, nego unaprijed proglašeni krivac.
Još je problematičnija teza da pravi problem, nekada i danas, nisu ustaše, nego Katolička Crkva u Hrvatskoj. Takva generalizacija nije znanstveni zaključak, nego politička poruka. Ona sugerira da institucija koja je preživjela i fašizam i komunizam sada postaje glavna meta ideološkog nezadovoljstva.
Napad na simbol, a ne na činjenice
Stepinac je danas simbol – ne samo vjere, nego i otpora totalitarizmu . Upravo zato je meta. Jer osporiti njegov moralni integritet znači osporiti i narativ o komunističkoj represiji nad Crkvom.
Problem za autore ovakvih pamfleta jest što arhivi postoje. Dokumenti postoje. Svjedočanstva spašenih postoje. I zato svaka teza o “potpunoj ravnodušnosti” zvuči više kao politički manifest nego kao povijesni zaključak.
Mediji kao megafon ideološke kampanje
Kada se takav tekst objavi u domaćem mediju, odgovornost nije samo na autoru, nego i na uredništvu. Jer razlika između kritike i klevete nije stvar dojma, nego činjenica. A činjenice se ne mogu izbrisati ideološkim žarom.
Ovdje se ne vodi rasprava o prošlosti – vodi se bitka za interpretaciju identiteta današnje Hrvatske. I zato je napad na Stepinca mnogo više od polemike. To je pokušaj delegitimiranja jednog od ključnih moralnih autoriteta hrvatske povijesti.
Ako je to nova “hrvatska historiografija”, onda je legitimno pitati: gdje završava znanost, a počinje propaganda?
