Nobelova nagrada za ekonomiju dodijeljena je danas Claudiji Goldin za otkrića ključnih uzroka rodnih razlika na tržištu rada.
‘Gender pay gap’, preveden na hrvatski kao ‘rodni jaz u plaćama’ ili ‘razlika u plaćama između spolova’, je statistički pokazatelj koji pokazuje razliku u prosječnoj bruto zaradi između muškaraca i žena. Prema metodologiji Eurostata, izražava se u postotku kao udio prosječne bruto plaće po satu žena u prosječnoj bruto plaći po satu muškaraca.
Državni zavod za statistiku (DZS) je u proteklim danima proveo oglasnu kampanju putem Facebooka u kojoj je naveo da je ta razlika u Hrvatskoj iznosila 11% u 2021. godini, tj. da žene u prosjeku imaju 11% manju bruto zaradu od muškaraca.
Sve bi to bilo u redu da se pri vrhu oglasa nije našla jedna potpuno netočna tvrdnja: da se radi o pokazatelju koji ukazuje na to da su žene za iste poslove u prosjeku manje plaćene. piše Centar za ekonomsko obrazovanje.
U čemu je problem?
Navedeni podatak je puki omjer između dvije prosječne plaće u jednoj državi: one žena i one muškaraca. Ali žene i muškarci u agregatu ne obavljaju iste poslove. Primjerice, puno je više muškaraca zaposleno u građevinarstvu, a puno više žena u obrazovanju.
Niti unutar pojedinih skupina djelatnosti, raspodjela spolova po poslovima nije jednaka. U kategoriji ‘Zdravstvena zaštita i djelatnosti socijalne skrbi’ je tako puno više žena među medicinskim sestrama i socijalnim radnicima, a koje su značajno manje plaćene od npr. dječjih neurokirurga, među kojima je više muškaraca.
Većina žena tijekom života odlučuje roditi barem jedno dijete. Kada zaista i obavljaju iste poslove, žene su tada zakonom obvezane da izostanu s posla više od tri puna mjeseca, uz mogućnost produljenja do godinu dana.
Čak i kada dugotrajni izostanak ne bi otežao praćenje promjena u poslovnim procesima te stvaranje i održavanje veza i mentorskih odnosa na poslu, činjenica je da žene u prosjeku idu ranije u mirovinu. Plaće, naročito u javnoj službi, se obično povećavaju sa stažom, a posredno i s godinama života.
Promašena regulacija
Upravo zbog činjenice da navedena statistika nije prilagođena za različite karakteristike muških i ženskih zaposlenika (osim za broj sati rada), puni naziv tog pokazatelja glasi: neprilagođeni rodni jaz u plaćama.
Muškarci i žene su vrlo heterogene skupine pojedinaca s različitim interesima i ciljevima na temelju kojih donose vlastite odluke. Nadalje, svatko se rodio, obrazovao i zaposlio u različitim društvenim, obiteljskim i ekonomskim okolnostima koje su mu/joj u većoj ili manjoj mjeri usmjerili ili odredili njegov/njezin životni put.
Unatoč činjenici da rodni jaz u plaćama ništa ne govori o uzrocima te razlike, njegovo smanjenje je ključni cilj u mnogim strateškim i zakonodavnim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini. Njima se pokušavaju osigurati jednake mogućnosti i ukinuti diskriminacija po osnovi spola, ali su žene nerijetko i žrtve upravo politika koje bi ih navodno trebale štititi.
Ako se gleda isključivo iz aspekta produktivnosti i planiranja poslovnih procesa, poslodavcu je svejedno izostaje li netko s posla radi pijančevanja, bolesti, poroda ili brige za obitelj. Stoga nije iznenađujuće da se razlika u plaćama između spolova značajno povećava nakon poroda.
Budući da je zakonom zabranjeno otpuštanje radnice za vrijeme korištenja rodiljnog/roditeljskog dopusta, poslodavcu nastaje ekonomski poticaj da među jednakim kandidatima za posao izbjegne zapošljavanje žena ili, ako ih već zaposli, da nudi ugovor na neodređeno. Iako je to protuzakonito, vrlo je teško dokazati takvu diskriminaciju.
Zašto poslodavci uopće zapošljavaju muškarce?
Plaća je cijena koju poslodavac plaća za usluge koju mu isporučuje radnik. Kao i na svakom drugom tržištu, visina plaća određena je ponudom i potražnjom. Poslodavac traži što produktivnijeg radnika za što manju plaću, dok (potencijalni) radnik traži što veću plaću za što manje rada.
Kada bi postojala ponuda radnika koji bi vršili istu uslugu za manju cijenu od drugih, niti jedan razuman poslodavac ne bi zapošljavao osobu koja ne pripada ovoj prvoj skupini. Poslodavac koji bi zapošljavao samo žene bi u tom slučaju jednostavno stekao konkurentsku prednost i preuzeo cijelo tržište. Međutim, to se u stvarnosti ne događa.
CIJELI TEKST možete pročitati na ceo.hr .
