U ranim jutarnjim satima 21. lipnja 2020. godine u 62. godini života nakon kratke i teške bolesti preminuo je pukovnik Ivica Đovani Matešić Jeremija, hrvatski branitelj, književnik i publicist.
Rođen je 27. veljače 1959. godine u Zadru. Odrastao je u težačko-radničkoj obitelji u zadarskom naselju Arbanasi. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju, a potom je studirao hoteljerstvo u Opatiji koje je prekinuo i posvetio se različitim poslovima. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je na Odsjeku za komunikologiju i turizam. Dolaskom demokratskih promjena uključio se u politički život lokalne zajednice te je 1990. postao predsjednik skupštine Mjesne zajednice Ričine. U sklopu nje i Mjesne zajednice Arbanasi, zajedno s Danijelom Kotlarom, utemeljuje nenaoružane odrede u kojima je vršio dužnost dozapovjednika. U obrani Domovine sudjelovao je sve do konca 1995. godine obnašajući niz dužnosti – zapovjednik voda veze Sveti Ivan – Poličnik; zapovjednik diverzantskog voda bataljuna „Sveti Mihovil“; pomoćnik zapovjednika 7. domobranske pukovnije; pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar.
Nakon rata zaposlio se kao nastavnik na Zrakoplovnom vojnom učilištu „Rudolf Perišin“ u Zemuniku, a 2001. godine završio je zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro“ u Zagrebu kao IX. naraštaj. Istovremeno, od 1997. do 2001. bio je vijećnik Gradskog vijeća Zadra, a od 1999. do 2004. godine i predsjednik Turističke zajednice grada Zadra. S mjesta nastavnika u zrakoplovnom učilištu u Zemuniku kod Zadra prebačen je 2004. godine u Zagreb na obuku i pripreme za vojnu diplomaciju. Godine 2005. postavljen je za vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Rimu gdje ostaje tri godine te polazi Visoke studije obrane Talijanske Republike. Magistrirao je 2009. godine na fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri sveučilištu u Perugiji, a iduće godine stekao je stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru. Od 2010. do 2013. godine bio je načelnik službe za međunarodnu vojnu suradnju Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U razdoblju od 2013. do 2017. bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u Makedoniji, Kosovu i Albaniji. Dobitnik je više vojnih i civilnih nagrada, priznanja i odličja među kojima su Nagrada grada Zadra za kulturu; Županijska nagrada za kulturu; Orden Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića; Spomenica Domovinskog rata 1990.-1991.; Medalja Oluja.
Za vrijeme agresije na Zadar 1991. godine počeo se baviti pisanjem. Nakon ranjavanja, 1994. izlazi njegova prva knjiga „Križ moje braće“. Riječ je o kratkim pričama, realističko – naturalističkog stila, koje ispričane Matešićevim kratkim rečenicama dosežu razinu epskog prikazivanja događaja iz obrane grada Zadra. Godinu kasnije HRT je, prema knjizi, snimio istoimeni film u režiji Darka Dovranića. U njemu su prikazana odabrana poglavlja, o otporu Zadra i njegove okoline velikosrpskoj agresiji u trenucima kad se svaki otpor činio besmislenim. Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu (kod Rima), film je nagrađen plaketom “Narodi i vojske” za 2006. godinu. Na istom festivalu iduće godine istom plaketom nagrađen je trominutni dokumentarni film „Bombardiranje Zadra 1991.“ kojeg potpisuje zajedno s Miljenkom Dujelom. Istu plaketu dobio je i 2008. zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film „Zadar-Maslenica 1993.“. Njegova druga knjiga „Uskrs duše gardijske“ izašla je 1996. godine. U njoj se Điđi, kako su ga zvali prijatelji, dirnuo teme poslijeratnih sudbina dragovoljaca Domovinskog rata pišući o strahotama rata koje su se pretvorile u užas mira. Do konca života napisao je još osam knjiga među kojima se ističe knjiga „Mi smo Zadar“ iz 2009. godine. Ona je zbirka njegovih reportaža, kratkih eseja, komentara, priča i sjećanja koje je objavio u dnevniku Zadarskom listu u kolumni „Četiri kantuna“.
Ivica Matešić – Jeremija u svojim kolumnama uvijek je progovarao jedino i isključivo, u ime etike, humanosti, pravednosti i naglašene ljubavi, brižno, nikad dvosmisleno, vrlo jasno, nadasve iskreno i osobno. Pisao je jednostavnim, bogatim nekićenim razumljivim jezikom, pučkim, svakodnevnim. Može se kazati kako je Jeremija bio pučki, narodni tribun, koji svojim toplim, emotivnim pričama o ljudskim sudbinama, najčešće tužnim, podsjeća, upućuje, savjetuje… Na prvi pogled bavio se uskim krugom tema – Domovinski rat, prije i poslije, no to je samo privid. Svakoj temi, ma koliko god se puta ponavljala, davao je novi vid, novu sliku, svježi osvrt i pred nama nizao slike i misli bogatog unutrašnjeg života nadarenog pisca koji je itekako raznovrstan, suvremen, iskren, uvjerljiv. U toj uvjerljivosti i lakoći pripovijedanja bila je najveća Matešićeva umjetnička snaga.
kazao je na jednom skupu zadarski publicist Pavao Jerolimov.
Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici i kao memoarski zapisi i kao dokumentarno gradivo. Prema njegovoj priči „Zaboravljene bitke“, Ivica Božić režirao je 2017. film „Oni su Hrvatska“. Pisao je nezaboravne i dirljive govore kojima se opraštao od hrvatskih branitelja, a njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru „Oni su Hrvatska njima je dugujemo“ uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu zadarskog kraja. Jednako je volio pisati i u prozi i u stihu.
Kao sudionik Domovinskoga rata, a gonjen svojom unutarnjom potrebom da iz mene izađu riječi, rečenice, priče, već godinama pišem o sudbinama svojih suboraca, o svemu onome što smo proživjeli u tim godinama krvi i ponosa. Svatko on nas, siguran sam, može pronaći dva – tri temeljna pojma koja su ga odredila kao čovjeka. Jesu li to događaji, osobe, prostori, vrlo je individualno, no ako se dobro zagledamo u svoje živote, moći ćemo ih pronaći. Za sebe mogu reći da su mi životni put najviše odredili upravo Domovinski rat, ali i moji Arbanasi – ta mala sredina došljaka koji su prije uskoro 300 godina stigli u okolicu Zadra i prihvatili svoju novu Domovinu toliko srčano da im je bilo sasvim prirodno u Domovinskom ratu za nju život dati.
kazao je jednom prilikom Matešić, a upravo su Arbanasi bili tema njegova posljednjeg djela izdanog pod nazivom „Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu“. Ono je bilo pripremljeno prije njegove bolesti, ali ju je urednik Bernard Kotlar tiskao i podijelio prijateljima dok Ivica Matešić nalazio u bolnici. Nažalost, nedugo nakon njenog izlaska Jeremija je preminuo.
