Dan antifašističke borbe je relikt jugoslavenskog komunizma, izmišljeni datum te niti jedan datum poput 22. lipnja 1941. ne ukazuje na supstancijalnu boljševičku pozadinu partizanskog pokreta.
22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj.
Toga datuma Hitleova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno. Skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u šumu, a to nije Brezovica. Oni odlaze na neku vrstu konzultacijskog ladanja – što učiniti u novonastalim okolnostima.
Kako god vrednovali tu baštinu, nije se dogodilo apsolutno ništa. Na lažima se ne može temeljiti historiografija, a još manje moderni nacionalni državni identitet. To trebao jasno istaknuti.
Što se zaista dogodilo 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica?
Po definiciji komunističke partije Jugoslavije do trenutka prekida savezništva Staljina i Hitlera službena definicija je bila suprotna onome što se kasnije u agitpropu govorilo. To što je Tuđman želio taj datum je irelevantno za pravu prirodu tog datuma. Suvremena Hrvatska je opterećena jednom vrstom unutarpartijske polemike. 22.6.1941. nije utemeljen nikakav prvi partizanski odred. Iz izjava samih sudionika jasno je da nije bilo nikakvog partizanskog pokreta.Zbog toga a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez.
Zapovjednik prvog partizanskog odreda bio je, navodno, Vlado Janić Capo. Iz onoga što možemo, u glavnim medijima, čuti što se dogodilo 22. lipnja 1941., jasno je kako Republika Hrvatska obilježava državni blagdan na dan kada su uplašeni komunisti iz Siska, u strahu od Hitlera, iz krčme pobjegli u šumu. Zanimljivo je, također, ukoliko je osnivanje prvog partizanskog odreda 22. lipnja 1941. istinito, što su “antifašisti” čekali više od dva mjeseca od početka rata na ovim prostorima prije nego su se vojno organizirali, do datuma koji se na današnji dan obilježava?
Svjedoci vremena opovrgavaju događaje iz Brezovice
Lojzo Buturac, bliski prijatelj Vlade Janića, te visokoobrazovani čovjek koji je objavio 14 knjiga i 523 članka, na temelju svog razgovora s navodnim zapovjednikom prvog partizanskog odreda govori sljedeće:
“Osjećam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konačno odbaci komunističke laži o tobožnjem sisačkom partizanskom odredu i da o događajima oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to učiniti i prema današnjim i budućim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upućujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti? Pa otuda što sam ja možda još jedini živi svjedok, koji sam imao čast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janićem, komu se pripisuje osnivanje prvoga partizanskog odreda.
Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janićem u Sisku u kući njegove sestre i zeta mu, zvanoga Panča, na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zečić, tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janić nam je tada ispričao punu istinu o onim danima: travanj – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noću u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i takozvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Nakratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U večer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića.
Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.”
Uredniku Novog sisačkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, veliki intervju dala je Ljubica Čulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistička aktivistkinja i da je usko surađivala s vodećim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekovićem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janić i Marijan Cvetković i da su se sljedećih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno uključena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije čula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda u Brezovici.
Literatura iz vremena Jugoslavije ne daje važnost Brezovici
S obzirom na činjenicu kako je Jugoslavija utemeljena upravo na tzv. narodnooslobodilačkoj borbi, osnivanje prvog partizanskog odreda uistinu je vrlo važan događaj jer je upravo tim udaren prvi temelj organiziranom vojnom djelovanju protiv NDH, no u Jugoslaviji se 22. lipnja 1941. u Brezovici nije obilježavalo apsolutno ništa. U bivšoj SFRJ se Dan antifašističke borbe slavio 27. srpnja što je bilo povezano s događajima u Srbu, iako je navodni osnutak sisačkoga odreda tom danu prethodio više od mjesec dana. No, možda o važnosti Brezovice više govori literatura iz vremena bivše Jugoslavije.
Miroslav Matovina i Dragan Božić „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981.
Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su tada s Vladom Janićem i drugim sisačkim “prvoborcima”. U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje, te mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza.
Ukinuti Dan antifašističke borbe 22. lipnja
Dužnost nam je, odbaciti do sada nam nametane laži i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, čiji smo član, prema RH, u kojoj živimo već preko 20 godina, ali i prema današnjim i budućim naraštajima, koji imaju pravo živjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da laži, koje nam je nametala komunistička vlast, još i dalje podržavamo u državi, koja je osudila zločine komunističkog poretka. Zločine komunističkog poretka je osudila i Europa. Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009.. Konačno, Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistički režim bio, bez iznimke, označen masovnim povredama ljudskih prava.
Istrani su se prvi u svijetu pobunili protiv fašista
Talijanska okupacija Istre, koja je počela u studenome 1918., pravno je okončana Rapallskim ugovorom iz 1920., stvorila je konfliktnu političku, ekonomsku i društvenu situaciju i potkopala nacionalne težnje istarskih Hrvata i Slovenaca. Antifašistički pokret hrvatskog seoskog stanovništva započeo je odmah početkom 1919. godine, a već 1921., prije parlamentarnih izbora, došlo je do oružanog sukoba u Proštini (Proštinska buna) i Labinštini (Labinska republika).
Seljački otpor prema državnoj vlasti Kraljevine Italije je, uz epohalna povijesna zbivanja koja su u prva dva desetljeća 20. stoljeća potresla svijet, u mnogo čemu utjecao na političku ideologiju dominantnu na istarskom poluotoku. Nacionalno pitanje i integracija u sveobuhvatni hrvatski prostor vođena istinskim narodnjacima eskalirala je u travnju 1921. godine u Proštini, na jugoistočnoj obali Istre. U travanjskim zbivanjima 1921. godine seljaci Proštine postali su svjesni da će se njihovo socijalno i nacionalno oslobođenje ostvariti u borbi protiv fašizma i da će se ta borba odigrati na širokoj antifašističkoj fronti europskih razmjera čiji će sastavni dio biti i Istra.
Važno je naglasiti da na početku antifašisti u Istri nisu bili povezani s Komunističkim partijama Jugoslavije ni Hrvatske jer je ustroj KP-a (Kominterne) zahtijevao stranački rad rukovođen i organiziran iz matične zemlje. U Proštini je politička situacija 1920. i početkom 1921. bila izrazito napeta jer su fašisti počeli preuzimati inicijativu uz pomoć režima Julijske krajine i smirivati oružjem nacionalne osjećaje koji su iskazivali Hrvati u Istri.
Proštinska buna, jedan je od najvažnijih događaja ne samo u hrvatskoj nego i europskoj povijesti stoga bi , ako ćemo slaviti Dan antifašističke borbe,taj datum trebao biti obilježen jer pobunu u istarskom selu Proštini mnogi drže prvim antifašističkim ustankom u nas, ali i u Europi uopće.
Pozivamo sve mjerodavne i konačno Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjećanja briše lažni Dan antifašističke borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza ili kao Dan antifašističe borbe 5.travnja kada je počela Proštinska buna. Točan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama.
