Dvije su vijesti obilježile današnji dan, pri čemu obje ukazuju na civilizacijsko urušavanje tzv. Zapada. Jedna je ona koja izvještava da je osamnaestogodišnju djevojku u Rimu silovalo više migranata. Druga vijest odnosi se na činjenicu da je jedan zagrebački vrtić zaposlio osobu koja se, u najmanju ruku, prerušava(la) u osobu suprotnog spola te otvoreno tvrdi da je za djecu bolje da ih odgajaju homoseksualni parovi. O njegovom zaposlenju roditelji navodno nisu ni bili obaviješteni.
Zajednički faktor tih dviju vijesti jest da se radi tzv. tolerancije nekome ponovno naštetilo; u prvom slučaju jednoj djevojci, brutalnim nasiljem omogućenim pseudomoralizirajućom obrednom zamjenom stanovništva, a u drugom vrtićancima na institucionalnoj razini, stavljajući ih pod skrb očigledno radikalnog pojedinca. Zajednički faktor, drugim riječima, jest to što su se oba ta slučaja počinila ili propomogla učiniti u ime zamišljene zaštite danas popularnih “potlačenih skupina”: migranata s jedne strane i “seksualnih manjina” s druge, a na štetu nepopularnih skupina, poput europljanki i djece.
Francuski filozof René Girard jedan je od najboljih dijagnostičara suvremene bolesti, jer svojom filozofijom prokazuje i razbija kult moderne tolerantnosti. On ustvrđuje kako moderni svijet nije nadjačao povijesni mehanizam žrtvovanja nepodobnih pojedinaca, nego ga je samo ušminkao. Žrtve se danas žrtvuju u deklarativnom ime zaštite drugih žrtava (tj. “potlačenih grupacija”), no patnja koju to stvara suštinski je jednaka patnjama naših (žrtvovanih) predaka. Sablažnujuće točno zvuči Girardovo upozorenje koje kaže da Sotona u modernom svijetu govori jezikom žrtava.
Talijanska djevojka na svojoj je koži osjetila sav horor progresivne tolerancije, koja je spremna šutjeti na nasilje samo kako ne bi morala odbaciti svoju multikulturalnu dogmu. Roditelji zagrebačke djece pak moraju pristati slati svoju djecu na čuvanje pojedincima s, blago rečeno, očitim nedostatkom kompetencija za činjenje istog.
Girard tako svlači signaliziranu vrlinu s našeg doba te nas prokazuje kakvi zaista jesmo: jednako fizički i institucionalno nasilni prema žrtvama kao i mnogi naši preci, samo što smo od njih još nesvjesniji oltara na koje te žrtve prinosimo, smatrajući te obredne oltare nečim bez čega društvo ne može funkcionirati. Iz sociološke vizure, razlika između plemenskog žrtvovanja pojedinca kako bi se ugodilo bogu sunca i modernog žrtvovanja svojih sugrađana kako bi se ugodilo krvožednim božanstvima tolerancije i inkluzivnosti – nema.
Upravo je to revolucionarni aspekt Girardove filozofije, kao i razlog zašto je ona danas toliko prešućivana. Njegova nas filozofija suočava s vlastitim ogledalom ovog nadmenog, svojevoljno slijepog i moralno izopačenog doba. A to ogledalo nije nimalo lijepo.
Izvor:SapereAude/Luka Goleš Babić
