Dok Hrvatska još zbraja žrtve komunizma, u glavnom gradu organizira se – “Škola komunizma”
Plakati po Zagrebu.Srp i čekić.
Naziv: “Zagrebačka škola komunizma”.
Organizator: Revolucionarni komunistički savez.
Datum: 22. veljače. Godina je 2026.
Zagreb. Glavni grad države koja je iz komunističke Jugoslavije izašla kroz rat, krv i razaranje. Države u kojoj još žive obitelji političkih zatvorenika, prognanih, likvidiranih bez suda. I sad – usred tog grada – netko bez zadrške lijepi plakate i promovira ideologiju pod čijim su simbolima postojali jednopartijski režim, cenzura, Goli otok, politički procesi i gušenje slobode govora.
I – muk.
Mainstream mediji? Tišina.
Institucije? Tišina.
Gradska vlast? Ideološki zen.
Je li ovo povijesna analiza – ili bezobrazna provokacija?
Ako je riječ o akademskoj raspravi o totalitarizmu – odlično.
Ako je riječ o suočavanju s mračnim nasljeđem komunizma – još bolje.
Ali ako je riječ o romantiziranju sustava koji je iza sebe ostavio masovne grobnice, zatvore bez presuda i desetljeća straha – onda imamo ozbiljan problem.
Srp i čekić nisu hipsterska estetika. To nisu retro naljepnice s buvljaka. To su simboli jedne ideologije koja je u praksi značila represiju nad neistomišljenicima, kontrolu medija i političku čistku.
Dvostruki kriteriji – uvijek isti
Pokušajte zamisliti “školu” neke druge totalitarne ideologije 20. stoljeća s pripadajućim simbolima. Bi li reakcija bila jednako blaga? Bi li ”mainshit” mediji šutjeli? Bi li se sve relativiziralo pod izlikom “kritičke rasprave”?
U Hrvatskoj se često govori o osudi svih totalitarizama. Ali čini se da “svi” u praksi znači – samo neki.
Komunizam se, očito, još uvijek tretira kao nostalgična mladost, studentska romantika i “progresivna tradicija”. A ne kao sustav koji je sustavno gušio političku slobodu.
Grad kao ideološki poligon
Zagreb nije anonimni kvart. Zagreb je simbol države. Kada se u glavnom gradu bez zazora promoviraju totalitarni simboli, to nije sporedna stvar. To je politička poruka.
Građani imaju pravo pitati:
- Je li ovo ozbiljna znanstvena rasprava ili ideološki marketing?
- Uključuje li program i Goli otok, političke procese i zabrane medija?
- Gdje je jasna, nedvosmislena distanca od zločina počinjenih u ime te ideologije?
Demokracija znači slobodu govora. Ali demokracija također znači dosljednost. Ako se osuđuju jedni totalitarni simboli, onda se osuđuju svi. Bez ideoloških kalkulacija.
Jer ako počnemo birati koji su totalitarizmi “prihvatljivi”, a koji nisu – tada problem više nije povijesni.
