Briselski sluga Andrej Plenković prvenstveno vodi računa o politici Europske unije a ne o zaštiti nacionalnog i državnog interesa i pravosudnog suvereniteta Republike Hrvatske. Previše je očekivati od njega, a još više od bulumente uhljeba u vodećim tijelima Hrvatske demokratske zajednice koje slijepo podržavaju autokratsko vladanje njihovog predsjednika da, kao izraz zaštite državnog suvereniteta, jednostavno Srbiji otkaže taj sporazum.
Nevjerojatan je apsurd hrvatske državne politike, nezabilježen u svjetskoj poratnoj povijesti, da je dozvolila Srbiji kao poraženoj strani u Domovinskom ratu, iako je to bio srpsko-hrvatski rat u kojemu je Hrvatska pobijedila, da poražena strana progoni pripadnike pobjedničke strane. To se upravo, naravno ne prvi put, dogodilo s najavljenim optužnicama protiv četiriju hrvatskih pilota koji su navodno odgovorni za napad na srpske civile nakon vojnoredarstvene akcije “Oluja”, piše Vjekoslav Krsnik za projektvelebit.com.
Treba podsjetiti na sve dosadašnje optužnice koje je srbijansko javno tužiteljstvo podiglo i pokušalo podići protiv hrvatskih branitelja kao da se Hrvatska još nalazi u Jugoslaviji i nije nezavisna suverena država. Tako su:
- bili zatvoreni Tihomir Purda i Veljko Marić osuđen na 11 godina zatvora.
- Bila je najavljena i optužnica protiv bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića pa i
- protiv ravnateljice vukovarske herojske bolnice Vesne Bosanac, a najnoviji je slučaj s
- optužnicama protiv četiriju hrvatskih pilota zbog navodnih zločina nad civilima nakon Oluje.
Izdajničko ponašanje hrvatskih političara
Nije međutim u pitanju samo srbijanski zakon koji je pravnu jurisdikciju proširio izvan granica srbijanske države, nego je još više u pitanje izdajničko ponašanje vodećih hrvatskih političara koje se posebno iskazalo za vrijeme progona hrvatskih generala u režiji Haaškog tribunala.
Treba se samo sjetiti:
- izjave tadašnje premijerke Jadranke Kosor Vlaisavljević koja je u jeku progona generala Gotovine izjavila da ga ne bi prepoznala kad bi ga srela.
- Ništa bolji nije bio ni bivši predsjednik Mesić koji je na Haaškom tribunalu svjedočio protiv svoje države, ali
- je još gori sadašnji premijer Andrej Plenković koji je bio spreman odustati od zahtjeva prema srbijanskoj strani za rješavanje sudbine nestalih u pripremanom službenom posjetu Beogradu koji je zahvaljujući pandemiji otkazan. Njegovi grijesi prema srbijanskoj strani su međutim bili što je na zahtjev Aleksandra Vučića odustao od ocjene da je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji, što je uostalom potvrdio i na međunarodnom skupu u Dubrovniku kad je ustvrdio da su se na ovim prostorima dogodili “neki sukobi”, odnosno da se po ocjeni njegovih briselskih gazda tu vodio građanski rat.
Kako je uopće moglo doći do toga da se srbijansko pravosuđe prema hrvatskim braniteljima odnosi kao da Jugoslavija još postoji. Nije u pitanju samo specijalan srbijanski zakon koji je jurisdikciju za ratne zločine proširio izvan granice njihove države, još je važnije izdajničko, bolje rečeno veleizdajničko ponašanje vodećih političkih struktura u hrvatskoj državi. Pored izdajničke politike što ju je vodila Račanova vladajuća koalicija ništa manje nisu odgovorne ni vlade nakon njega.
Ključni dokument je Sporazum iz 2006.g.
Ključni je dokument Sporazum između Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, potpisan 2006. godine, dakle za vrijeme vladavine HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom kojim jedno hrvatsko nadležno pravosudno tijelo omogućava srbijanskom tužiteljstvu, i što više pomaže mu, u progonu hrvatskih branitelja. Potpisali su ga tužitelj za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević i Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić.
Taj sporazum “primjenjivat će se u postupcima za kaznena djela ratnih zločina koji su počinjeni na području Republike Hrvatske, odnosno prema državljanima Republike Hrvatske i Republike Srbije, a čiji počinitelji imaju prebivalište i/ili državljanstvo Republike Hrvatske, odnosno Republike Srbije. Suradnja u razmjeni dokaza i drugih podataka u predmetima ratnih zločina moguća je tijekom cijelog kaznenog postupka, sve do donošenja pravomoćne odluke nadležnog suda države sudionice”.
Budući da se radi o važnom međudržavnom sporazumu koji zadire u zaštitu građana Republike Hrvatske on je trebao biti ratificiran u Hrvatskome saboru, ali to se nije dogodilo, pa je na određen način on pravno protuustavan, ali sama činjenica da je do njega uopće došlo bjelodano svjedoči o izdajničkom činu, ne prvom, glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Međutim ono što je najvažnije jest član 25. tog Sporazuma u kojemu se precizira da “sudionik ovog sporazuma koji više ne želi sudjelovati obavijestit će o tome drugog sudionika tri mjeseca unaprijed“.
U nizu službenih i drugih prosvjeda izrečenih u svim slučajevima srbijanskog pravosudnog progona hrvatskih branitelja barem kao izraz zaštite državnog suvereniteta nitko se, pa ni sada, nije sjetio da jednostavno Srbiji otkaže taj sporazum.
U konkretnom slučaju premijer Andrej Plenković da drži do dostojanstva Vlade ali i hrvatske države nije smio uopće pristati na razgovor sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem u Davosu, nego mu je jasno trebao staviti do znanja da Republika Hrvatska više ne će tolerirati ugrožavanje vlastitog pravosudnog suvereniteta kao što je najnoviji slučaj srbijanskih optužnica protiv četiriju hrvatska pilota.
Međutim kako briselski sluga Andrej Plenković prvenstveno vodi računa o politici Europske unije a ne o zaštiti nacionalnog i državnog interesa Republike Hrvatske to je previše očekivati od njega a još više od bulumente uhljeba u vodećim tijelima Hrvatske demokratske zajednice koje slijepo podržavaju autokratsko vladanje njihovog predsjednika.
