Bivši ministar financija Boris Lalovac ponovno se pojavio u ulozi moralnog arbitra, ovaj put da bi prozvao poduzetnike zbog prigovora na povećanje minimalne plaće.
Kaže Lalovac: “Ako ćeš propasti zbog 50 eura, kakav si ti menadžer?”
Tipična rečenica čovjeka koji nikada nije morao zaraditi plaću na tržištu.
Jer za Lalovca i njemu slične tih “50 eura” znači kavu manje u državnom uredu.
Ali za poduzetnika to nije 50 eura, nego 90 eura po radniku.
Zašto?
Zato što radnik koji primi 800 eura neto, poslodavca u stvarnosti košta 1.220 eura bruto II.
U odnosu na dosadašnjih 1.130 eura, to je povećanje od 90 eura mjesečno po zaposlenom.
Uzmimo primjer male tekstilne ili drvne tvornice s 100 radnika:
to povećanje znači 9.000 eura mjesečno više troška, odnosno 108.000 eura godišnje.
Novac koji treba negdje zaraditi — na tržištu, među konkurencijom, u realnoj ekonomiji, a ne u državnim hodnicima.
I zato je Lalovčeva poruka promašena u srž.
Ona vrijedi možda za “poduzetnike” koji žive od natječaja, javnih ugovora i političkih veza — onih koji su pupčanom vrpcom spojeni s državom.
Njima 50 ili 500 eura više ne znači ništa, jer će razliku ionako pokriti proračun.
Ali za stvarne poduzetnike, inovativne i samostalne ljude koji rade sedam dana u tjednu, rijetko idu na godišnji, stalno se školuju i sami financiraju svaki alat, svaku plaću i svaku kunu PDV-a — tih 108.000 eura godišnje nije sitnica.
To je novi kombi, nova linija, novi stroj ili četiri nova radnika manje.
U Hrvatskoj je oko 50% ekonomije izravno ili neizravno vezano uz državu.
U takvim poslovima ne moraš biti sposoban, dovoljno je biti koruptivan.
Takve “poduzetnike” Lalovac vjerojatno ima na umu.
Oni stvarni, oni koji stvarno nose ovu zemlju, često rade i fizičke poslove.
Njihova djeca rade s njima – na gradilištu, u polju, u radionici.
Kad nemam štand, i sam kupim po gradu par kamiona smeća, čisto da se razgibam.
Ti ljudi ne traže subvencije ni povlastice – samo da im država prestane smetati.
Zato bi Lalovac i svi slični prije nego što poduzetnike nazovu licemjernima trebali razlikovati dvije Hrvatske:
- onu koja preživljava zahvaljujući sposobnosti i radu, i
- onu koja opstaje zahvaljujući korupciji i vezama.
Jer prva stvara, a druga uništava.
I dokle god druga bude jača, Hrvatska će stagnirati – bez obzira koliki bio minimalac.
