Ako ste prebacili pedesetu vjerojatno se sjećate vremena kada je cijelo društvo bilo zahvaćeno glađu za informacijama. U komunizmu je postojala službena istina, koja je bila prilično drvena i u koju nitko nije zaista vjerovao. Zato je svaka nova informacija djelovala osvježavajuće i mogla je pokrenuti ljude na razmišljanje. Informacija je bila rijetka, svi su je željeli, i ponekad vrjednija od suhoga zlata, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
S druge strane, sada to znamo, ta oskudica u informacijama ponekad je djelovala blagotvorno na duševno zdravlje. Nitko nije posebno obraćao pažnju na to što su po ulici šetali ljudi s uvrnutim idejama u glavi. Mogli biste ih lako zaobići, s pouzdanjem kako će se “tržište ideja” već pobrinuti da sve ostane u glavi. Manjina koja je bila opsjednuta teorijama urote i bizarnim mislima nije predstavljala problem za većinu sabranih.
Digitalna revolucija
A onda je došla “digitalna revolucija” i stvari su se iz temelja, i na neočekivan način, promijenile. Sav onaj talog u glavama počeo je curiti van. Tržište ideja su preplavile uvrnute teorije, od kojih su mnoge zadobile pravo građanstva. Nije više bilo obrane od čudaka s neukrotivom potrebom da vam nude najneobičnija objašnjenja aktualnih događaja. Sloboda je počela sličiti na otključanu ludnicu.
Ono što je trebalo biti blagodat digitalnog doba postalo je nesnošljiv teret. Ljudima sa šašavim idejama u glavi postalo je puno lakše da dopru do vas, od čega ste i sami mogli brzo pošašaviti. Vegana, grlitelja drveća i teoretičara zavjere je bilo uvijek, ali im je digitalna revolucija omogućila eksponencijalni rast. Kada su se jednom preselili u digitalnu zonu, više nije bilo obrane od njihovih ideja.
Političke elite nisu u krivu kada izražavaju zabrinutost zbog cunamija besmislica koji je preplavio društvo. Kada većina ljudi počne vjerovati u besmislice i teorije urote bilo kakva organizacija društva postaje nemoguća misija. Dezinformirano društvo nije sposobno ni za demokraciju, ni za diktaturu. Kako vladati ljudima s mušicama u glavama? Kada svijet počne sličiti na ludnicu, anarhija postaje jedini društveni okvir.
Borba protiv dezinformacija
Konzervativci će reći kako je digitalna tehnologija pridonijela atomizaciji i društvenom otuđenju. U stvari, digitalna revolucija je stvorila novo organsko društvo, samo jako bolesno, a atomizacija se čini kao jedini put ka ozdravljenju. Zamislite samo koliko bi blagotvorno djelovalo na društvo kada bi svi vegani ili grlitelji drveća ostali bez interneta na godinu dana. Svijet bi odjednom postao tiho i ugodno mjesto za život.
No, ne radi se tu samo o ljudskoj naivnosti. Ako ste nekad provodili vrijeme na društvenim mrežama vjerojatno ste primijetili ekipu koja namjerno pušta besmislice i dezinformacije u eter. Sjetite se samo koronapanike ili raznih medijskih izvješća o ratovima. U dobu koje informaciju prihvaća za vrhovnu vrijednost, takve bi trebalo slati na giljotinu. To su kovači lažnog novca za kupovanje i manipulaciju ljudskih duša.
Da bi se u digitalnom dobu stalo na put dezinformacijama trebalo bi, prije svega, imati političku i medijsku elitu koja sama ne pati od iste boljke. Što, na žalost, nije slučaj. U stvari, ako bismo tražili ljude s najmušičavijim idejama i teoretičare urote, ponajprije bismo ih našli među elitom koja vlada nama. Njihova “borba protiv dezinformacija” nanosi najviše štete jednoj od najvažnijih potreba našeg digitalnog doba.
Borba protiv dezinformacija danas bi prvenstveno podrazumijevala promjenu naših dezinformiranih elita s onima koje ne bi robovale budalastim teorijama zavjere i ostalim besmislicama koje se danas valjaju digitalnim prostorom.
Izvor :Vecernji list/B.Ristić
