„SLUŠAJ STRUKU”: Za ocjenjivanje Maksimira predviđeno 31.000 eura bruto po članu žirija
Od 88 pristiglih radova izabran je projekt koji je već izazvao žestoke reakcije. Građani smiju pitati kako se odlučivalo o izgledu stadiona koji će desetljećima stajati u njihovu gradu – i koliko je taj postupak stajao.
Kad građanima ne odgovara pobjedničko rješenje za novi Maksimir, odgovor dijela javnosti stiže gotovo automatski: slušajte struku. Kao da diploma arhitekta zatvara raspravu o tome kako treba izgledati jedan od najvažnijih javnih objekata u Zagrebu.
Ne zatvara. Pogotovo kada je riječ o projektu koji će se graditi javnim novcem i koji neće gledati samo članovi ocjenjivačkog suda, nego generacije Zagrepčana i navijača.
Na međunarodni natječaj za stadion Maksimir i SRC Svetice pristiglo je 88 radova, a prvu nagradu dobio je projekt talijanskog studija VG13 Architects. Grad Zagreb objavio je pet nagrađenih rješenja.
No uz fotografije pobjedničkog projekta i obvezne pohvale „struci” vrijedi pogledati i cijenu samog odlučivanja. Natječajni uvjeti predviđaju 337.900 eura bruto za naknade radnim tijelima, među kojima su ocjenjivački sud, tehnička komisija te tajnik natječaja i njegova zamjenica. U javno objavljenim podacima o natječaju navodi se 31.000 eura bruto kao naknada za člana ili zamjenika ocjenjivačkog suda za cijeli natječaj. To nije iznos za nekoliko dana sjedenja na sjednicama, nego naknada za cjelokupan angažman. Upravo zato javnost ima pravo vidjeti što je taj angažman obuhvaćao i kako je vrednovan.
Prema podacima o tijeku ocjenjivanja koje je potrebno usporediti sa završnim zapisnikom, razmatrano je 85 radova, a pet nagrađenih izdvojeno je kroz pet dana zasjedanja, odnosno oko 40 sati uključujući stanke. Jednostavna podjela daje približno 28 minuta po radu. To, naravno, nije dokaz da je svaki projekt pregledan samo toliko dugo: članovi su materijale mogli proučavati i izvan zajedničkih sjednica. Ali jest razlog za sasvim konkretno pitanje: kako je dokumentiran put od 85 razmatranih radova do pobjednika?
To pitanje nije napad na arhitekte. Napad na javnu raspravu jest kad se svakoga tko kaže da mu se novi Maksimir ne sviđa proglašava neznalicom. Zagrebačke „Rakete” možda su nekome arhitektonski uzor, a nekome zgrade koje nikada nije zavolio. Nijedna od tih ocjena ne daje povlašteno pravo odlučivanja o ukusu cijeloga grada.
Tomislav Tomašević sjedio je u ocjenjivačkom sudu. Zato se gradska vlast ne može sakriti iza rečenice da je „struka odlučila”, kao da s odlukom nema nikakve veze. Gradonačelnik treba građanima jasno objasniti zašto je baš ovo rješenje najbolje za Maksimir: po izgledu, funkciji, troškovima gradnje i održavanja te odnosu prema prostoru oko stadiona. stadion-maksimir.zagreb.hr
31.000 eura bruto po članu žirija ozbiljan je javni iznos. Građani za njega ne traže lekciju o tome tko smije govoriti o arhitekturi. Traže uvjerljivo obrazloženje odluke i uvid u postupak.
Ako je izbor toliko dobar, neka ga Grad obrani argumentima. „Slušaj struku” nije argument – osobito kad račun plaća javnost.
Izvor:Nenad Bakić
