203 godine nakon rođenja Oca domovine: Hrvatska i dalje ne razlikuje desnicu od njezine karikature
Na današnji dan prije 203 godine rođen je Ante Starčević – pravnik, književnik, politički mislilac i državnik kojeg hrvatski narod s razlogom naziva Ocem domovine. Njegova politička misao nije bila utemeljena na primitivizmu, galami i folkloru, nego na jasnoj viziji slobodne, suverene i dostojanstvene hrvatske države.
Starčević nije stvarao pokret kvartovskih bukača, nego nacionalnu ideju koju su nosili obrazovani ljudi, intelektualci, umjetnici i moralne vertikale hrvatskog društva. Hrvatska desnica u svojoj izvornoj formi bila je okupljalište najkvalitetnijih ljudi koje je narod imao: pravnika, književnika, profesora, arhitekata, znanstvenika i vizionara.
Dovoljno je pogledati imena koja su oblikovala hrvatsku državotvornu misao: Ante Starčević, Antun Gustav Matoš, Silvije Strahimir Kranjčević, Milan Šufflay, Ivo Pilar i brojni drugi. To su bili ljudi discipline, karaktera i odgovornosti. Ljudi koji su razumjeli da se narod ne vodi galamom, nego idejom, znanjem i osobnim primjerom.
Nasuprot tome, politički nasljednici jugoslavenskog sustava desetljećima sustavno rade na tome da svaku autentičnu hrvatsku državotvornu misao pretvore u predmet ismijavanja. Metoda je jednostavna: medijski promovirati najgore, najglasnije i najkarikaturalnije likove te ih predstaviti kao “lice desnice”.
Tako se u javnom prostoru stvara slika prema kojoj je hrvatski domoljub nužno priprosti kafanski galamdžija kojem politika završava uz ustaške pjesme, alkohol i jeftini folklor. Cilj nije radikalizirati desnicu, nego je – redikularizirati. Pretvoriti je u karikaturu koju će pristojan čovjek automatski odbaciti.
Istodobno se politički projekt nastao iz bivšeg Saveza komunista pokušava prikazati kao “umjerena”, “europska” i “gospodska” desnica. Upravo zato danas imamo paradoks da se oni koji baštine jugoslavenski politički mentalitet predstavljaju kao čuvari hrvatske državnosti, dok se stvarni sljedbenici starčevićanske misli guraju na margine ili ih se poistovjećuje s političkim klaunovima.
To nije slučajno. Ozbiljna nacionalna politika uvijek predstavlja prijetnju strukturama koje Hrvatsku vide tek kao administrativni prostor bez identiteta, suvereniteta i političke hrabrosti.
Dvjesto tri godine nakon rođenja Ante Starčevića, Hrvatska se i dalje nalazi pred istim pitanjem: zna li razlikovati istinsku državotvornu misao od njezine medijski proizvedene karikature?
Dok god većina ne bude razlikovala autentičnu hrvatsku desnicu od političkih projekata i kontrolirane “desnice” koju proizvode interesne strukture, Hrvatskom će nastaviti upravljati poslušnici, birokrati i političari bez stvarne nacionalne vizije.
A upravo je Starčević upozoravao da narod koji izgubi političku svijest vrlo brzo izgubi i vlastitu državu.
