Istina boli mentalne Jugoslavene: Jugoslavija nije bila raj, nego totalitarna tvornica straha
Godinama slušamo istu priču – s jedne strane zahtjev da se prizna kako je NDH bila totalitarna i zločinačka, a s druge tvrdoglavo odbijanje da se isto kaže za Titovu Jugoslaviju.
To nije iskren dijalog, to je politička trgovina s dvostrukim kriterijima.
Jer činjenice su neumoljive. Brozova Jugoslavija(kao i NDH) imala je sve temeljne oznake totalitarizma:
- Politički teror – od masovnih likvidacija 1945., preko Golog otoka, do represije nad disidentima.
- Jedna ideologija – marksizam-lenjinizam, bez alternative.
- Verbalni delikt – kazneni progon zbog javno izrečene “krive” riječi.
- Nedostatak slobodnih izbora – jedina stranka bila je Savez komunista, a kandidati su birani po podobnosti.
- Državna kontrola nad ekonomijom – centralno planiranje i gušenje privatnog poduzetništva.
- Kult ličnosti – Tita su kitili ordenima, portreti su visjeli u svakoj školi, uredu i tvornici.
I to nije trajalo četiri godine u ratu, nego četrdeset i pet godina u miru.
Nije problem što ljudi priznaju da je NDH bila zločinačka – problem je kad oni isti, koji to tvrde, nose jugoslavensku nostalgiju kao značku časti. To je kao da hvališ mir i slobodu, a na zidu ti visi slika čovjeka koji je poslao desetke tisuća ljudi u logore i jame bez suda.
Ta Jugoslavija koju branite nije bila Švicarska, nije bila Norveška – bila je, u svojim osnovama, puno bliža Trećem Reichu nego ijednoj zapadnoj demokraciji. Parfrazirao bih Thomasa Bauera koji je staru Jugu usporedio sa ofucanim plišanim medom.
Za svoje nostalgičare, Juga je poput starog plišanog mede iz djetinjstva. Ofucan, bez jednog oka, smrdi na vlagu i trulež, a vlasnik je odavno odrastao. I dok ga on vuče svuda sa sobom, svi se okolo pitaju – pa zar ga još nije bacio?
Ako želite da razgovaramo o totalitarizmima i zločinačkim režimima, bacite tog medu u smeće. Onda možemo ozbiljno pričati.
Izvor:Thomas Bauer
