Profesor Strmota upozorava da djeca nisu slaba – sustav je dizajniran protiv njih. Industrija vrijedna milijarde profitira na pažnji maloljetnika, a odgovornost se i dalje gura pod tepih roditeljima.
U nastavku donosimo osvrt Marina Strmote o fenomenu koji mijenja djetinjstvo pred našim očima – takozvanoj “dopaminskoj ekonomiji”. Dok platforme sofisticiranim algoritmima ciljaju najranjivije, a politički sustav šuti, roditeljima se servira krivnja. Strmota poručuje: problem nije u karakteru djece – nego u modelu koji njihovu pažnju pretvara u robu.
”Rijetko pišem postove. Ali ovaj baš imam potrebu. DOPAMINSKA EKONOMIJA ! To je pravi naziv.. Možemo li se kao roditelji boriti s tim? Cijela jedna industrija vrijedi milijarde zato što vaše dijete ne može odložiti mobitel. To nije slabost karaktera. To je dizajn. Svaki scroll, svaka notifikacija, svaki autoplay – inženjeri su to osmislili da aktivira iste centre u mozgu kao kockanje. Samo što kockarnice ne smiju pustiti djecu unutra. Platforme smiju. Kao profesor, gledam generaciju koja gubi sposobnost koncentracije, čitanja, dosade, a dosada je temelj kreativnosti. I umjesto da sustav reagira, mi ponavljamo istu mantru: “Roditelji su krivi.” Nisu. Nijedan roditelj ne može sam pobijediti algoritam u koji su uložene milijarde. Trebamo regulaciju. Trebamo digitalno obrazovanje u školama. Trebamo javnozdravstveni pristup, ne moraliziranje. Trebamo političku volju. Djeca nisu proizvod. Njihova pažnja nije roba. Dosta je prebacivanja odgovornosti. Vrijeme je za djelovanje.” napisao je Strmota.
I tu dolazimo do ključnog pitanja koje si uporno izbjegavamo postaviti: što uopće možemo učiniti?
Je li rješenje nova regulacija, još jedan zakon, još jedna direktiva koja će “disciplinirati” tehnološke divove? Ili je istina neugodnija – da bez aktivne i svjesne uloge roditelja nema tog propisa koji može spasiti dječju koncentraciju, karakter i unutarnji mir?
