Masakr u maloj kanadskoj zajednici otvara teška pitanja o odgovornosti odraslih, sustava i ideologija koje djeci nude “promjenu spola” kao odgovor na duboke psihičke rane.
Dok javnost traži odgovore o dostupnosti oružja i mentalnom zdravlju počinitelja, postavlja se i šire pitanje: jesu li odrasli – roditelji, stručnjaci, političari i aktivisti – učinili sve što su trebali kako bi zaštitili dijete u dubokoj krizi? I gdje prestaje briga, a počinje ideologija?
Donosimo osvrt doktorice Željke Markić na nedavnu tragediju u Kanadi koja je potresla cijeli svijet.
”U mjestu od 2,5 tisuće stanovnika u Kanadi, dakle veličine Kutjeva ili sv. Martina na Muri, gdje se “svi poznaju kao velika obitelj”, mladić koji je s 12 godina “ušao u tranziciju” pa se sada predstavlja kao djevojka prvo je ubio svoju mamu i polubrata, onda je otišao u svoju bivšu školu i ubio 5 djece, ranio njih 25, ubio jednu profesoricu i onda na kraju sebe. Prije 4 godine je prestao pohađati školu, a policija navodi da je imao mentalne probleme. U Kanadi koja ima mnogo strože zakone o posjedovanju oružja – još ne znamo je li njemu, s mentalnim problemima, izdana dozvola za posjedovanje vatrenog oružja.
Dva su scenarija. Prvi – da su dijete s mentalnim problemima odrasli “gurali” u “promjenu spola” koji se, kako tvrdi znanost, ne može promijeniti. Drugi – da je on bio uvjeren da je “tranzicija” rješenje njegovih mentalnih problema. I da su ga odrasli u tome podržavali. I da mu nisu osigurali liječenje kakvo mu je bilo potrebno. Kako god – odrasli koji su 12-godišnjaku trebali pružati zaštitu i odgovarajuće liječenje, a ne laž o “promjeni spola” – roditelji, učitelji, liječnici – to, po svemu sudeći, nisu učinili. Istraživanja pokazuju da zlostavljana djeca imaju puno veću vjerojatnost da kao odrasle osobe postanu zlostavljači. Hoće li promotori rodne ideologije i trans ideologije konačno biti prisiljeni položiti račune za osobne, obiteljske, nacionalne tragedije za koje su odgovorni?
Što je s političarima, aktivistima liječnicima i psiholozima i udrugama koje lažu o “promjeni spola” i tako zlostavljaju djecu i mlade u Hrvatskoj? Nudeći im hormone, operacije, samosakaćenje kao “lijek” za njihove stvarne probleme – anskioznost, depresiju, poremećaje u spektru autizma, različitost iz raznih razloga? Iznoseći u udarnim medijskim terminima laži, nikad ne spominjući iskustva onih koji detranzicioniraju? Prije 3 godine dr. Vukušić i ja smo s drugim kolegama u Hrvatskom saboru sudjelovali na okruglom stolu na kojem se progovorilo o tome problemu. Možemosi predvođeni Kekin i Bosancem su pokušali omesti i spriječiti javnu, znanstvenu raspravu.
Jedno od najvećih američkih istraživanja ACE još krajem 90-tih dokazalo je da zlostavljana djeca kao odrasli imaju povećani rizik od toga da budu žrtve zlostavljanja ili zlostavljači.
Strašno je zamisliti kroz što prolaze ranjena djeca, obitelji ubijenih, djeca koja su bili svjedoci takvog brutalnog masakra. No, unatoč toj stravi i užasu, moram reći da kad gledam lice ubojice ja vidim jadnog dječaka od 12 godina koji je isto žrtva. To ne opravdava njegove zločine -ali podsjeća da su i njega zlostavljali. On se ubio. Što je s onima koji u Kanadi, SAD-u i Hrvatskoj danas, sada lažu i zlostavljaju djecu i mlade potičući ih ili sudjelujući u njihovoj “promjeni spola”?” napisala je Markić.
