U raspravi o farmama i klaonicama pilića ključno pitanje i dalje visi u zraku: zašto baš Hrvatska?
U posljednjem kriznom priopćenju investitora nismo čuli ono što je uobičajeno u gotovo svakoj ozbiljnoj stranoj investiciji – jasno i argumentirano obrazloženje zbog čega je odabrana upravo ta država.
To nije nevažan detalj. To je temelj povjerenja javnosti.
Kod svake velike investicije investitori redovito naglašavaju: “Odabrali smo ovu zemlju jer…” – i zatim slijede konkretni razlozi. Ako toga nema, prostor za sumnju logično raste.
U nastavku donosimo sedam ključnih kriterija po kojima se inače procjenjuje konkurentnost neke zemlje.
Radna snaga – imamo li realnu prednost?
Prvo pitanje koje svaki investitor postavlja glasi:
Ima li ta zemlja dostupnu, kvalificiranu i cjenovno konkurentnu radnu snagu?
Hrvatska već godinama bilježi manjak radnika. U mnogim sektorima radna snaga se uvozi. Ako se već sada planiraju stanovi za radnike i govori o uvozu radne snage, postavlja se pitanje – je li to stvarna komparativna prednost?
Ili je prednost možda u jednostavnijem uvozu radnika u odnosu na neke druge zemlje?
2️⃣ Sirovine i energija – jesmo li doista konkurentni?
Industrija peradarstva ovisi o enormnim količinama kukuruza, soje i pšenice.
Hrvatska nije među najvećim proizvođačima proteinskih kultura, a cijene energije kod nas nisu među najnižima u EU.
Ako ne postoji jasna sirovinska prednost, što je onda presudilo?
Pristup tržištu – je li lokacija strateška?
Članstvo u EU, Schengen i jedinstveno tržište svakako su prednost.
No Hrvatska nije jedina članica EU. U neposrednom okruženju postoje zemlje s većom poljoprivrednom proizvodnjom i sličnim logističkim prednostima.
Zašto onda baš Hrvatska, a ne Mađarska, Rumunjska ili Poljska?
Regulatorno okruženje – brzina dozvola i pravna sigurnost
Koliko brzo se dobivaju građevinske dozvole?
Koliko je porezni sustav stabilan i predvidljiv?
Koliko je administracija učinkovita?
U javnosti se često govori o sporosti birokracije. Ako je upravo regulatorno okruženje prednost, investitor bi to trebao jasno reći.
Poticaji i kapital – jesu li presudili državni uvjeti?
Nudi li država subvencije?
Postoje li porezne olakšice, oslobađanje od komunalnih naknada ili besplatno zemljište?
Ako je riječ o značajnim poticajima, javnost ima pravo znati koliki su i pod kojim uvjetima.
Transparentnost je temelj povjerenja.
Infrastruktura – jesmo li logistički spremni?
Prometna povezanost, hladni lanci, zbrinjavanje otpada, vodni kapaciteti – sve su to faktori koji odlučuju o uspjehu ovakvog projekta.
Jesu li upravo ti elementi bili ključ odluke?
Politička stabilnost – podcijenjena prednost?
Unatoč folklornim ideološkim prepucavanjima, Hrvatska je politički stabilna država, članica EU i NATO-a, s relativno predvidljivim institucionalnim okvirom.
Možda je upravo ta stabilnost bila važan faktor.
Ako Hrvatska doista ima snažne komparativne prednosti, zašto ih investitori ne iznesu jasno i precizno?
Jer kada investitor objasni:
- zašto je odabrao neku zemlju,
- koje su joj realne prednosti,
- kakve koristi očekuje lokalna zajednica,
tada se rasprava pomiče s emocija na činjenice.
Bez tog odgovora ostaje dojam da se od javnosti traži povjerenje – bez punih informacija.
A kod mega investicija povjerenje se ne traži. Ono se gradi transparentnošću.
Izvor:Nenad Bakić
