U zagrebačkoj sportskoj priči posljednjih dana ime glavne tajnice Sportskog saveza Grada Zagreba – Suzane Šop – spominje se češće nego rezultati samih klubova. Razlog? Navodno novo povećanje koeficijenta plaće s 8 na 12, što prema grubom obračunu (bez staža i odbitaka) vodi do iznosa od oko 7.900 € bruto. Ako je točno, riječ je o iznosu većem od plaće gradonačelnika.
Podsjetimo, ista osoba je ranije obrazlagala kako radi “na četiri radna mjesta”, potom si dodijelila i nagradu, a sada – kako se tvrdi – dodatno podigla vlastiti koeficijent. Pitanje koje se nameće nije osobne naravi, nego sustavno: tko nadzire financiranje i odgovornost?
“To je udruga građana, nemam nadležnost”
Na Skupštini je gradska zastupnica Dina Dogan postavila pitanje o odgovornosti. Odgovor gradonačelnika Tomislav Tomašević (popularno prozvanog Senf) glasio je u smjeru: riječ je o udruzi građana, Grad nema izravnu nadležnost.
Formalno – djelomično točno.
Ali financijski – stvari su jasnije. Grad Zagreb financira Sportski savez Grada Zagreba na temelju godišnjeg plana. U tom planu nalaze se i rashodi za plaće. Dakle, javni novac ulazi u sustav. A gdje ulazi javni novac, ondje javnost ima pravo pitati.
Sportski menadžment ili osobni PR projekt?
Ironija cijele situacije jest narativ koji se paralelno gradi. Ispada da je glavna tajnica postala svojevrsni sportski “superheroj”:
- povećava plaće trenerima
- promovira zagrebački sport na međunarodnim događanjima
- pojavljuje se na zimskim olimpijskim manifestacijama u Italiji
- implicitno se sugerira da gradi i ruši stadione
Ako ovako nastavi, uskoro bi mogla potpisivati transfere i dovoditi pojačanja. U tom slučaju, Zdravko Mamić bi djelovao kao lokalni pripravnik, a Florentino Pérez kao skroman volonter.
No ozbiljno pitanje ostaje: jesu li prioriteti zagrebačkog sporta egzibicije, putovanja i visoki koeficijenti – ili infrastruktura, treneri i djeca u kvartovima?
Ključno pitanje: tko potpisuje i tko odobrava?
Grad će uskoro ponovno odlučivati o sredstvima. Pročelnik i gradonačelnik mogu se formalno pozivati na autonomiju udruge, ali ne mogu ignorirati činjenicu da se financira javnim novcem.
Ako je sve zakonito – neka bude javno i transparentno.
Ako nije – neka se preispita.
Jer u konačnici, egzibicije, putovanja, koeficijenti i luksuzne štikle ne plaća “udruga građana”. Plaćaju ih građani Grada Zagreba.
A oni barem zaslužuju odgovor – je li ovo sport ili privatni projekt financiran javnim novcem?
